Kako se postiže čistoća – taharet

Kako se postiže čistoća – taharet


  • Nečisto (nedžase ili nedžis) to su fizičke stvari/tvari koje je Šerijat okarakterizirao osobinom neprijatnosti i prljavosti, koje se pri namjeri obavljanja nekog ibadeta moraju ukloniti i očistiti.
  • Osnovno polazište šerijatskog tretiranja stvari jeste da su one dopuštene (mubah) i čiste (tahir), a da je stanje nečistoće osobina koja ih usputno može zadesiti. Na osnovu toga, ako posumnjamo u čistoću odjeće i ne uspijemo se uvjeriti u prisustvo nečiste tvari na njoj, po osnovnom polazištu smatrat ćemo odjeću čistom.
  • Kada želimo obaviti namaz, potrebno je ispuniti uvjet čistoće, odnosno da na našem tijelu, odjeći i na mjestu gdje ćemo obaviti namaz ne bude prisutna neka šerijatski nečista tvar.

Šerijatski nečiste (s)tvari:


1 Izmet i mokraća čovjeka
2 Krv, osim ako se radi o izuzetno neznatnoj količini.
3 Izmet i mokraća svih životinja koje su zabranjene (haram) muslimanima za jelo. (vidi str. 187).
4 Pas i svinja.
5 Uginule životinje – krepalina ili lešina (misli se na sve životinje, pa i one halal – dopuštene za jelo koje nisu usmrćene – priklane na vjerom-propisan način. (Vidi str. 188). A što se tiče čovječijeg leša, u pogledu čistoće, i uginulih riba i kukaca, oni se smatraju čistim, pa se ribe i kukci bez šerijatskog klanja mogu jesti.



Odstranjivanje nečisti


Prilikom čišćenja tijela, odjeće ili mjesta na kojem se nalazi neka nečistoća, dovoljno je otkloniti samu fizičku tvar i njenu suštinu (dijelovi i tragovi koji su uklonjivi), koristeći bilo koje sredstvo predviđeno Šerijatom za uklanjanje nečisti, bila to voda ili nešto drugo, jer je Šerijat naredio samo uklanjanje nečisti ne uvjetujući brojnost ili način čišćenja, osim pri odstranjivanju nečisti psa (slina, mokraća, izmet) gdje se nalaže pranje sedam puta vodom s tim da jedno pranje bude i prašinom. Međutim, druge nečistoće, dovoljno je da se ukloni fizička supstanca nečisti i njena suština, makar se zadržali tragovi boje i mirisa, jer to ne osporava ostvarenje čistoće kako je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, kazao jednoj ashabijki koja je pitala o čišćenju tragova mjesečnice sa odjeće: “Dovoljno je da opereš krv, a trag koji ostane nema posljedice.” (Ebu Davud, 365).

Dovoljno je u otklanjanju nečisti da se odstrani njena fizička tvar bilo kojim čistećim sredstvom.



Adabi – pravila ponašanja pri obavljanju nužde i način čišćenja


  • Pohvalno je ući u toalet lijevom nogom, učeći dovu: Bismillahi, Allahumme inni euzu bike mine’l-hubsi ve-l-habaisi. (S imenom Allahovim. Moj Allahu kod Tebe zaštitu tražim od džina; i muških i ženskih).
  • Iz toaleta se izlazi desnom nogom, uz dovu: Gufraneke! (Oprost od Tebe tražim, Allahu!).
  • Obaveza je prilikom obavljanja nužde sakriti avret (stidni dio tijela) od pogleda ljudi.
  • Zabranjeno je obavljati nuždu tamo gdje se ljudima može načiniti neprijatnost i šteta.
  • Na otvorenom prostoru, zabranjeno je obavljati nuždu u rupe, iz razloga što to mogu biti skrovišta životinja, pa da im se naudi ili da one naude osobi koja obavlja nuždu.
  • Prilikom nužde, traži se da leđima ili prsima ne budemo okrenuti u pravcu kible (Ka’be), a na otvorenom prostoru, gdje nema nikakvog fizičkog zaklona, to je obaveza, jer je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao: “Kada odete obaviti nuždu, ne okrećite se prsima, a ni leđima prema kibli, bila to mala ili velika nužda.” (El-Buhari, 386 i Muslim, 264).
  • Obaveza je čuvati odjeću i tijelo da je ne poprska mokraća ili izmet, a u slučaju da se to desi, potrebno je oprati onečišćeni dio.
  • Nakon obavljene nužde, potrebo je učiniti jedno od dvoje:


      • Očistiti tijelo od ostataka mokraće i izmeta vodom – istindža.

      • Ili

        Ili izvršiti čišćenje, najmanje tri puta, a u potrebi i više od toga, nekim drugim čistećim sredstvom: toalet papirom, kamenčićima i tome slično – istidžmar.