Taharet u osnovi znači čistoća, bistrina i uređenost.
Allah Uzvišeni naredio je muslimanu da održava čistim svoje unutarnje i vanjsko stanje. Svoju vanjštinu će održavati čistom tako što će izbjegavati javne grijehe, ružne i pokuđene stvari i nečiste tvari. Unutrašnje stanje će biti čisto kada oslobodi srce od širka – pripisivanja Bogu sudruga, i drugih mahana kao što su oholost, zavidnost, mržnja, lukavstvo i slično. Kada musliman ispoštuje navedene obaveze, zadobit će Allahovu ljubav kako je Uzvišeni i obećao: Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste. (El-Bekara, 222.).
Za obavljanje namaza Allah Uzvišeni naređuje vjernicima da se očiste, jer to je pokorno dozivanje i susret između roba i Njegovog Gospodara. Ako se čovjek posebno priprema, dotjeruje i oblači za susret sa uvaženom ličnošću: kraljem, predsjednikom, šta onda kazati za onoga koji se želi susresti sa Vladarom svih vladara, Allahom Svevišnjim.
Svevišnji Gospodar zahtijeva od muslimana posebnu vrstu šerijatskog obredoslovnog čišćenja prilikom namjere obavljanja namaza, doticanja – držanja Kur’ana, prilikom tavafa – počasnog kruženja oko Ka’be, dok u drugim prilikama takvu vrstu čišćenja čini pohvalnom kao što je u situaciji čitanja Kur’ana bez doticanja istog, upućivanja dove, polaska na počinak i tome slično.
- Pri namjeri obavljanja namaza musliman je dužan da se očisti od dvoga:
-
1
Od fizičke nečistoće – nečistih tvari
-
-
2
i od hadesa (stanja male ili velike fiktivne nečistoće).
-
Allah Uzvišeni obavezao je muslimana da očisti svoju nutrinu od širka i svih drugih duhovnosrčanih bolesti, i da drži čistim svoje tijelo od svih neprijatnosti i grijeha.
