vjerovati u Allaha Uzvišenog
Šta znači vjerovati u Allaha Uzvišenog
To je čvrsto uvjerenje da postoji Allah Uzvišeni, priznavajući da je On gospodar svega – rububijjet, da je On jedini bog koji se obožava – uluhijjet i da On ima najljepša imena - elesmau-l-husna i savršena svojstva – sifate.
O četiri navedene stvari u vezi vjerovanja u Allaha, govorit ćemo detaljnije kako slijedi:
Prirodnost čovjeka potvrđuje postojanje Allaha
Priznavanje postojanja Allaha Uzvišenog je prirodna ili urođena stvar u svakom čovjeku, tako da ne postoji potreba za velikim dokazivanjem te činjenice. Većina ljudi priznaje i potvrđuje postojanje Boga, bez obzira kojoj religiji pripadali i kakav ideološki pravac zastupali.
U dubini duše, srčano osjećamo da Bog postoji, zato se u tegobama i nedaćama Njemu i obraćamo za pomoć bez razmišljanja, spontano, na osnovu urođenog osjećaja vjere kojeg je Allah Uzvišeni usadio u dušu svakog čovjeka, makar to neki pokušavali prikriti i negirati.
Vidjeli smo ili čuli o tome kako se Uzvišeni odazvao dovama – molbama potrebnika, nevoljnika i onih koji su ga iskreno dozivali, što je uvjerljiv dokaz da Bog doista postoji.
Dokazi o postojanju Allaha Svevišnjeg su jasni i tako brojni da ih je nemoguće sabrati, od toga ćemo spomenuti neke:
- Općeprihvaćena činjenica je da svako stvorenje mora imati stvoritelja, a svaki događaj uzročnika. Mnogobrojna i raznovrsna stvorenja koja poznajemo nužno je da imaju svoga stvoritelja koji ih je izveo u pojavni svijet. Nije li to Allah Svemogući, jer zdrav razum i logika ne prihvataju da stvorenje nastane bez stvoritelja ili da samo sebe stvori?! Besmisleno je da ono što ne postoji proizvede ili stvori sebe – fizički postojeće. O tome je Allah Uzvišeni rekao: Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! (Et-Tur, 35.).
Pojašnjenje ajeta: Oni nisu postali bez Stvoritelja, niti su oni mogli sami sebe stvoriti, što nužno dovodi do zaključka da ih je stvorio Allah Svemogući. - Precizan sistem funkcioniranja svemira sa nebesima, zvijezdama, Zemljom i drvećem na njoj, … neosporni je pokazatelj da cijeli svemir ima samo jednog stvoritelja, a to je Allah Uzvišeni: To je Allahovo djelo Koji je sve savršeno stvorio. (En-Neml, 88.).
Nebeska tijela; planete i zvijezde plove u kosmosu u preciznim sistemima koji se ne remete, a u isto vrijeme svako nebesko tijelo kruži oko svoje ose, u svojoj kružnoj putanji, ne prelazeći je unutar sistema.
Allah Uzvišeni je rekao: Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi oni u svemiru plove. (Ja-Sin, 40.).
Čovjek je sâm po sebi jedan od najvećih dokaza Allahovog postojanja, što će lahko zaključiti oni koji razmišljaju, zapažajući blagodati koje je Allah Svemogući podario čovjeku; razum, izoštrena čula, skladnost i savršenost tijela. Uzvišeni je rekao: Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, a i u vama samima - zar ne vidite? (Ez-Zarijat, 20.-21.).
Šta znači vjerovati da je Allah gospodar svega, odnosno priznavati Njegov rububijjet?
To znači čvrsto uvjerenje i vjerovanje da je samo Allah Uzvišeni gospodar svega – Er-Rabb, Vlasnik – El-Malik, Stvoritelj – El-Halik, Opskrbitelj Er-Razik, Darovatelj života i smrti – El-Muhji El-Mumit, On određuje i daje korist i štetu En-Nafi EdDar, On svim upravlja i sve određuje, kod Njega su riznice dobra, On je svemoćan – El-Kadir i nema sudruga.
Jednom riječju kazano to podrazumijeva priznavanje i očitovanje Allahove jednoće u Njegovim radnjama (ef’alun), čvrsto vjerujući u:
|
Da je samo Allah Uzvišeni stvoritelj svega postojećeg u svemiru i da pored Njega nema drugog stvoritelja, kako je On Svevišnji i kazao u Kur’anu: Allah je Stvoritelj svega. (Ez-Zumer, 62.). A što se tiče čovjekovog rada, to se ne može nazvati stvarnim stvaranjem jer se odnosi na sklapanje, sastavljanje i transformiranje već postojećeg iz jednog stanja u drugo, a nikako izvođenjem/ kreiranjem nove stvari iz nepostojanja – ništice, iz neživog u živo. |
| Vjerujući da je Allah Uzvišeni opskrbitelj – Er-Rezzak, svih stvorenja i da pored Njega nema drugog opskrbitelja, o čemu je On rekao: Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. (Hud, 6) |
| Vjerujući da je samo Allah Uzvišeni vlasnik – El-Malik, svega postojećeg, i da pored Njega nema apsolutnog i suštinskog vlasnika, o čemu je u Kur’anu objavio: Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima. (El-Ma’ida, 120.). |
|
Vjerujući da samo Allah određuje i upravlja svime, te da pored Njega ne postoji neko ko određuje i upravlja. Uzvišeni je objavio: On upravlja svima, od neba do Zemlje, ... (EsSedžda, 5.). Ako govorimo o čovjekovom određivanju i upravljanju stvarima iz njegovog života, ono se odnosi samo na ono što čovjek posjeduje i u mjeri koliko sežu njegove ograničene mogućnosti, a i nakon toga njegovo određivanje i upravljanje može da urodi plodom ili da podbaci. Međutim, odredbe i upravljanje Stvoritelja Svemogućeg su sveobuhvatne, nikoga i ništa ne izostavljaju, sprovode se i niko im se ne može suprotstaviti ili od njih nekamo umaći. |
Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. (Hud, 6.).
Arapski mušrici – idolopoklonici iz vremena Allahovog Poslanika priznavali su gospodarstvo – rububijjet Allaha Uzvišenog
Nevjernici iz doba Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, priznavali su da je Allah Uzvišeni Stvoritelj, Vladar svega, Upravitelj, no to nije bilo dovoljno da budu pripadnici islama, o čemu je Uzvišeni rekao: A da ih upitaš: “Ko je stvorio nebesa i Zemlju?” - sigurno bi rekli: “Allah!” (Lukman, 25.).
To se može obrazložiti na način da onaj ko priznaje da je Allah Uzvišeni Gospodar svih svjetova, tj. njihov Stvoritelj, Vladar, Opskrbitelj i Uzdržavalac, obavezan je da Mu se pokori i samo Njemu klanja – ibadet čini, ne držeći da Mu je neko ravan ili sličan.
Nerazumno je priznati da je Allah Uzvišeni Stvoritelj svega, Upravitelj svemira, Darovatelj života i smrti, a potom neki oblik ibadeta – pokornosti i dobročinstva činiti u ime nekoga drugoga. To je najrazvratniji oblik nepravde i najteži grijeh, zato je Lukman savjetujući sina svoga kazao: “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.” (Lukman, 13.).
Kada su Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, pitali: “Koji je najveći grijeh kod Allaha?!”, on je odgovorio: “Da Allahu, Koji te stvorio, pripišeš sudruga!” (El-Buhari, 4207 i Muslim, 86).
Vjerovanje u rububijjet – Allahovo gospodarstvo uliva smiraj u srca
Kada čovjek, bez imalo sumnje, postane uvjeren da nijedno stvorenje ne može umaći Allahovoj odredbi – kaderu, - jer Allah Uzvišeni je njihov jedini Gospodar i Vlasnik, Koji upravlja njima kako hoće i u skladu Njegove mudrosti, On je njihov Stvoritelj i sve osim Njega je stvoreno, ovisno o Njemu, On svim upravlja, nema drugog stvoritelja osim Njega, samo ih On opskrbljuje, u svemiru On odredbe čini i ni atom se ne pomjeri bez znanja i dopusta Njegova, - takva spoznaja učini srce čovjeka vezanim samo za Allaha Uzvišenog i ovisnim o Njemu, oslanjajući se na Njega u molbama, radu i svim drugim životnim prilikama. I ne samo to, već čovjek s takvim uvjerenjem i spoznajom prihvata sa smirenošću, zadovoljstvom, odlučnošću i voljom sve životne izazove, jer ako se potrudio spram svoje moći u ostvarenju životnih ciljeva, molio Allaha za pomoć i podršku, time je ispunio svoju obavezu. U takvom stanju i odnosu prema životu, čovjek će ostvariti duševni smiraj da ne čezne za onim što je u posjedu drugih, jer u suštini Allah Uzvišeni sve određuje, daje, stvara i odabira šta hoće i kako hoće.
Vjerovanje da je Allah gospodar svega ulijeva smiraj u srce.
Šta znači vjerovati da je samo Allah bog, odnosno pripisivanje osobine božanstvenosti (uluhijjet) samo Allahu?
To znači čvrsto vjerovati da samo Allah Uzvišeni ima pravo da Mu se iskazuje svaki oblik pokornosti – ibadeta, srčani-umni ili praktični-fizički poput dove, strahopoštovanja, pouzdanja, traženja pomoći, namaza, posta, zekata itd., negirajući pravo bilo kojeg lažnog božanstva na ibadet, osim prava Allahovog. Uzvišeni je objavio: A vaš Bog - jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog! (El-Bekara, 163.).
Allah Uzvišeni u navedenom ajetu konstatira da je bog samo Jedan Bog, tj. božanstvo kojem se klanja i pokorava, tako da nije dopušteno, pored Njega, prihvatati nekoga ili nešto za boga, ili se klanjati nekom drugom božanstvu osim Allahu Uzvišenom.
Priznavanje Allahove jednoće – da je samo On bog uz punu predanost – ibadet Njemu predstavlja samu srž šehadeta: La ilahe illellah.
Važnost vjerovanja da je samo Allah bog – priznavanje osobine božanstvenosti (uluhijjet) samo Allahu
Priznavanje osobine božanstvenosti (uluhijjet) samo Allahu Uzvišenom ogleda se u sljedećem:
1
To je svrha radi koje su stvoreni ljudi i džini, da bi robovali i pokoravali se Allahu Jedinome, ne pripisujući Mu sudruga, o čemu je Uzvišeni u Kur’anu kazao: Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. (Ez-Zarijat, 56.).
2
Zbog utemeljenja uluhijjeta – ispravne pokornosti Allahu Uzvišenom pored Kojeg ne postoji drugo božanstvo i poricanja lažnih božanstva, slati su poslanici i spuštane nebeske objave kako i navodi Uzvišeni: Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” (En-Nahl, 36.).
3
To je prva obaveza – vadžib svakog čovjeka kako se navodi u oporuci Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, prilikom slanja Mu’az ibn Džebela, Allah s njim bio zadovoljan, u Jemen, rekavši: “Doći ćeš među sljedbenike Knjige, pa ih prvo pozovi da priznaju da nema drugog boga osim Allaha.” (El-Buhari, 1389 i Muslim, 19).
Što znači: pozovi ih da samo Allahu Jedinome pokazuju pokornost i u ime Njegovo čine sve oblike ibadeta – obredoslovlja.
4
Vjerovanje i pripisivanje osobine božanstvenosti – uluhijjeta samo Allahu Uzvišenom je suština značenja šehadeta: La ilahe illellah; ilah znači bog, božanstvo kojem se klanja, a samo Allah Svevišnji posjeduje apsolutno pravo da Mu se pokoravamo i klanjamo, tako se nijedan oblik ibadeta – obredoslovlja ne iskazuje nekome drugome osim Njemu.
5
Priznavanje da je samo Allah jedini bog jeste logički rezultat i posljedica vjerovanja u Allahovo gospodarstvo; da je On jedini Stvoritelj, Vladar svega i sveopći Upravitelj.
To podrazumijeva vjerovanje i prihvatanje svega što je Allah Uzvišeni potvrdio za Sebe u Kur’anu ili Sunnetu Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, od imena ili atributa, na način kako to Njemu Svemogućem dolikuje.
Allah Uzvišeni ima najljepša imena i savršene attribute, niko Mu nije sličan u tome, o čemu je On kazao: Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi. (Eš-Šura, 11.). Allah Uzvišeni je čist od bilo kakve sličnosti sa nekim od Svojih stvorenja, kako u imenima tako i u atributima.
Neka Allahova imena:
Rekao je Allah Uzvišeni: Milostivi, Svemilosni (El-Fatiha, 3.) / Er-Rahman, ErRahim/
Rekao je Allah Uzvišeni: On sve čuje i sve vidi. (Eš-Šura, 11.) / Es-Semi’, El-Besir/
Rekao je Allah Uzvišeni: A On je silan i mudar. (Lukman, 9.) / El-Aziz, El-Hakim/
Rekao je Allah Uzvišeni: Allah je - nema boga osim Njega - Živi i Vječni. (El-Bekara, 255.) / Allah, El-Hajj, El-Kajjum/)
Rekao je Allah Uzvišeni: Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo. (El-Fatiha, 2.) / Allah, Rabbu-l-alemin/
Plodovi vjerovanja u Allahova lijepa imena i savršene atribute
1
Povećanje spoznaje o Allahu Uzvišenom. Onaj ko povjeruje u Allahova imena i Njegove atribute povećat će svoju spoznaju o Allahu Svemilosnom. Time će njegovo vjerovanje biti dodatno osnaženo, uvjerenje u Allahovu jednoću ojačano a srce bi se takvom spoznajom trebalo ispuniti još većom ljubavlju i čežnjom prema Allahu, poštovanjem i predanošću Njemu Svemogućem.
2
Zahvaljivanje i veličanje Allaha Uzvišenog Njegovim lijepim imenima, što se inače ubraja u najodabraniji zikr – slavljenje Allaha Sveznajućeg, jer je On rekao: O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite. (El-Ahzab, 41.).
3
Upućivanje dove i traženje pomoći od Allaha Uzvišenog Njegovim lijepim imenima, Svemogući je u Kur’anu kazao: Allah ima najljepša imena i vi Ga molite njima. (El- ‘Araf, 180.). Naprimjer, da molitelj u dovi kaže: “O Opskrbitelju (Ja Rezzaku), opskrbi me! O Ti koji pokajanja primaš (Ja Tevvabu), primi moje pokajanje! O Milostivi (Ja Rahimu), smiluj mi se!”
> Šta znači pojam ibadet – robovanje?
Ibadet je pojam koji obuhvata sve radnje i riječi, naređene ili pohvaljene od Uzvišenog Allaha, a koje On Svevišnji voli, bez obzira da li su to praktična i fizička djela poput namaza, zekata ili hadždža, ili skrivene, srčane radnje kao što je ljubav prema Allahu, Njegovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, strahopoštovanje prema Svemogućem, pouzdanje u Njega, traženje pomoći i podrške od Njega Silnoga itd.
Ibadet je moguć u svim životnim poljima |
Ibadet – iskazivanje pokornosti Allahu Uzvišenom ne izostavlja nijednu ljudsku radnju pod uvjetom da je prati iskrena namjera pokoravanja Allahu Uzvišenom i sticanja Njegovog zadovoljstva. Ibadet u islamu nije sveden samo na temeljne vjerske obrede kao što su namaz, post i njima slično, već, uz iskrenu namjeru i ispravan cilj, obuhvata sve korisne ljudske radnje za koje će uslijediti Božija nagrada. Na takav način, cijeli život muslimana je ibadet – iskazivanje pokornosti Allahu. Primjera radi, ako musliman uzima hranu i piće ili se odmara kako bi time bio spremniji izvršiti obaveze prema Allahu Uzvišenom, to će mu biti uvršteno u čin ibadeta. Ženidba radi očuvanja čednosti i moralnosti, bit će ibadet. S nijetom pokornosti Bogu svaki posao: trgovina, sticanje imetka…, postaju ibadet. Sticanje znanja, obrazovanje, istraživanje, inoviranje, otkrivanje naučnih činjenica i zakonitosti, postaju ibadet. Briga žene o domaćinstvu, pažnja prema mužu, odgajanje djece, sve su to oblici ibadeta. Takav slučaj je sa svakim čovjekovim činom, u bilo kom segmentu života, bit će uvršteni u ibadet ako su za dobrobit zajednice učinjeni radi zadovoljstva Allaha Svevišnjeg.
> Sva ljudska djela uz iskrenu namjeru smatraju se ibadetom za koji slijedi Božanska nagrada.
Ibadet – mudrost radi koje smo stvoreni |
Allah Uzvišeni u Kur’anu rekao je: Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,
Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki! (Ez-Zarijat, 56.-58.).
Svevišnji nas obavještava o mudrosti stvaranja džina i ljudi te da se ona ogleda u njihovom činjenju ibadeta Allahu Uzvišenom.
Allah Svemoćni je neovisan o ibadetima – pokornosti i predanosti ljudi koju Mu iskazuju, nego ljudi ovise o ibadetu Allahu, jer imaju stalnu potrebu za Njim Svevišnjim.
Ako čovjek zanemari cilj radi kojeg je stvoren, te se prepusti strastima i užicima dunjalučkim, zaboravljajući Božansku mudrost svoga boravka na Zemlji, postat će obično stvorenje koje se ničim ne odlikuje i ne razlikuje od ostalih stvorenja i životinja na ovoj planeti. I životinje također jedu i zabavljaju se, međutim one neće polagati račun na Sudnjem danu za svoje postupke, za razliku od čovjeka. Uzvišeni je kazao: ... a oni koji ne vjeruju - koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere - njihovo će prebivalište vatra biti! (Muhammed, 12.).
Oni su slični životinjama u svom ponašanju i životnim ciljevima pa će zbog toga biti kažnjeni jer su obdareni razumom da razmišljaju, shvataju i zaključuju, dočim je to životinjama uskraćeno pa ne mogu misliti.
Ruknovi ibadeta – temelji pokornosti Allahu Uzvišenom |
Ibadet kojim je Allah Uzvišeni zadužio ljude stoji na dva važna temelja:
Prvi temelj (rukn) ibadeta: Potpuna predanost, poniznost i strahopoštovanje.
Drugi temelj (rukn) ibadeta: Izražavanje iskrene i najviše ljubavi prema Allahu Uzvišenom.
Stoga ibadet kojim je Allah Uzvišeni obavezao Svoje robove treba da sadrži potpunu predanost, poniznost i strahopoštovanje prema Allahu Svemogućem, uz iskreni i najviši oblik ljubavi prema Njemu, nade u Njegovu milost i želje za Njegovom blizinom.
Otuda, ljubav u kojoj nema poniznosti i strahopoštovanja ne može se nazvati ibadetom, kao što je ljubav iskazana prema imetku ili hrani. Također, strah ako ga ne prati ljubav nije od ibadeta, npr. strah od zvijeri ili nepravde tiranina. Zato konstatiramo da djelo u kojem se spoji strahopoštovanje i ljubav istodobno, ono poprima epitet ibadeta. A ibadet se čini i iskazuje samo Allahu Uzvišenom.
> Za ispravnost ibadeta potrebno je isuniti dva uvjeta: iskrenost (ihlas) – činjenje djela u ime Allaha i usklađenost istoga sa praksom (sunnetom) Poslanika.
Uvjeti ispravnosti ibadeta – pokornosti Allahu Uzvišenom |
- Da bi neki čin ibadeta bio ispravan i primljen (kabul) kod Allaha Uzvišenog, mora ispuniti dva uvjeta:
-
1
Činjenje ibadeta iskreno radi Allaha Uzvišenog, ne pridružujući Mu supranika u tome.
-
2
Usklađenost ibadeta sa sunnetom – praksom Allahovog Poslanika i na način kako je to on, Allah mu mir i spas darovao, činio.
-
|
Kada je riječ o obaveznosti usklađivanja ibadeta sa sunnetom – praksom Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, tada se misli na obredoslovne ibadete: namaz, post, zikr – veličanje i slavljenje Allaha Uzvišenog. Međutim, u općim ibadetima koji nisu vjerom precizirani kao što su običaji ili svakodnevne radnje čovjeka koje uz iskrenu namjeru – nijjet prelaze u ibadet i donose Božansku nagradu, u njima se ne uvjetuje usklađenost sa sunnetom Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, npr. bavljenje sportom radi jačanja tijela u pokoravanju i izvršavanju Allahovih naredbi ili bavljenje trgovinom s nijjetom opskrbljivanja porodice, u takvim djelima usklađenost sa sunnetom nije obavezna. Dovoljno je da to budu dopuštene radnje u kojima nema grijeha i da se ne kose sa praksom Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao.  |
> Širk – pripisivanje Bogu sudruga ili smatrati nekoga Njemu ravnim
- Širk poništava vjerovanje da je samo Allah jedini Bog. Ako je vjerovanje u uluhijjet – pripisivanje osobine božanstvenosti samo Allahu Uzvišenom i činjenje ibadeta – izražavanje pokornosti i klanjanja samo Njemu Uzvišenom, najveća vjerska obaveza – vadžib, onda je širk, s druge strane, najveći grijeh kod Allaha Svevišnjeg kojeg neće oprostiti bez iskrenog pokajanja – tevbe o čemu je Uzvišeni kazao: Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehove od toga kome On hoće. (En-Nisa’, 48.).
Kada su Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, pitali o najvećem grijehu kod Allaha, on je rekao: “Da Allahu koji te stvorio smatraš nekoga ravnim.” (El-Buhari, 4207 i Muslim, 86).
- Širk ima za posljedicu poništenje svih ranije učinjenih dobrih djela, o čemu nas u Kur’anu obavještava Svemogući: A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili. (El-En’am, 88.).
Ahiretska kazna za širk je vječni boravak u džehennemskoj vatri na što upućuju riječi Uzvišenog: Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti. (El-Ma’ida, 72.)
Širk se dijeli na dvije vrste, veliki i mali širk |
-
Veliki širk: Činjenje nekog ibadeta nekome drugom, u ime nekoga drugoga pored Allaha Uzvišenog. Svako učinjeno djelo s kojim je Allah Uzvišeni zadovoljan predstavlja čin ibadeta, pa ako se učini radi nekoga drugog, a ne u ime Allaha Svemogućeg, onda je to širk i očit čin nevjerstva.
Primjeri velikog širka: Moliti i tražiti pomoć od nekoga drugog pored Allaha Uzvišenog; moliti za ozdravljenje bolesnika, za obilniju opskrbu i slično. Ili se pouzdavati u pomoć nekoga drugog osim Allaha Svemogućeg, činiti sedždu stvorenome pored Stvoritelja itd.
Uzvišeni je u Kur’anu objavio: Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! (Gafir, 60.)
U drugom ajetu, rekao je: ...a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici! (El-Ma’ida, 23.).
Također je kazao: Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se! (En-Nedžm, 62.).
Osoba koja učini neki obred ibadeta u tuđe ime, pored Allaha Uzvišenog, postala je nevjernik (kafir) i idolopoklonik (mušrik).
-
Mali širk: Svako djelo ili riječ koji vode do velikog širka ili su sredstva koja približavaju granici velikog širka.
Primjer malog širka: neznatan dio rijaluka – pretvaranja, npr. sporo klanjanje namaza radi ostvarenja efekta pobožnosti pred ljudima, ili podizanje glasa prilikom učenja Kur’ana ili činjenja zikra da bi drugi primijetili njegovo dobročinstvo i hvalili ga. U vezi malog širka Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Najviše čega se bojim za vas je mali širk.” Prisutni upitaše: “A šta je to mali širk, Allahov Poslaniče?” On, Allah mu mir i spas darovao, odgovori: “Rijaluk (pretvaranje).” (Ahmed, 23630).
U slučaju da neko ne čini ibadet osim radi pokazivanja pred ljudima, a da nije toga ne bi ni klanjao, niti bi postio, po srijedi je onda praksa munafika – licemjera koja se kvalificira kao veliki širk koji izvodi iz vjere.
Da li se molba upućena ljudima i traženje od njih smatra širkom? |
Jedan od ciljeva islama je oslobađanje čovjekovog uma od praznovjerja i zabluda, te izbavljenje samog čovjeka od podčinjenosti i robovanja bilo kome osim Allahu Uzvišenom.
Zbog toga je islam strogo zabranio prizivanje pomoći od umrlih, predmeta ili pojava iz prirode, kao i pokoravanje, izražavanje poniznosti i strahopoštovanja istima, jer su to klasični oblici praznovjerja i širka.
Dočim, kada je riječ o molbi ili traženju usluge od živoga, u onome što on može učiniti, primjera radi da pomogne u nečemu, ukaže pomoć osobi koja se davi u vodi, da na molbu svoga brata u vjeri uputi Allahu Uzvišenom dovu za njegovo dobro itd, - to je u vjeri dopušteno – džaiz.
- Da li je upućivanje dove i traženje pomoći od umrlih i predmeta i pojava iz prirode širk?
-
Da
To je širk koji počinioca izvodi iz islama i poništava njegovo vjerovanje, jer mrtvi, predmeti i prirodne pojave prije svega ne mogu čuti poziv i molbu koja im se upućuje, a kamoli da je uslišaju. Zatim, dova je vid ibadeta pa usmjeravanje iste nekome drugome pored Allaha Uzvišenog, smatra se širkom, jer su Arapi prije islama činili takvu vrstu širka, moleći za pomoć od umrlih i neživih predmeta.
-
Ne
Ne! Molba i traženje usluge od živoga koji čuje tvoj poziv i molbu. Da li je on moćan da ti se odazove i pomogne ti, naravno ako od njega tražiš ono što je sposoban i što ne prelazi granice njegove moći?
-
Da
Da! Takva vrsta molbe je uobičajena među ljudima u njihovom svakodnevnom surađivanju, pa i vjerski nije sporna.
-
Ne
Ne! Traženje od živoga ono što ne može učiniti, kao da impotentna osoba traži i moli drugu osobu da joj podari potomstvo, to je veliki širk, oprečan s učenjem islama jer je iz domena upućivanja dove nekome drugome pored Allaha Uzvišenog.
-
-
> Traženje pomoći – usluge od živoga u onome što je moćan učiniti čin je uobičajene svakodnevne komunikacije među ljudima koju vjera ne osporava.
Najveći stupanj imana – vjerovanja
Najveći stupanj imana – vjerovanja
Iman je podijeljen po stupnjevima, tako da griješenjem i zaboravom na Allaha iman – vjerovanje muslimana opada i slabi, dočim se iman pokornošću Allahu Uzvišenom i činjenjem ibadeta, dobrih djela i pokazivanjem strahopoštovanja prema Allahu Svemogućem, srazmjerno tim djelima povećava i jača.
Najveći stupanj vjerovanja – imana u terminologiji Šerijata naziva se ihsan (dobročinstvo), a Allahov Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas podario, definirao ga je riječima: “Da robuješ – pokoravaš se Allahu kao da Ga vidiš, pa iako ti Njega ne vidiš, On tebe doista vidi!” (El-Buhari, 50 i Muslim, 8).
Zato budi svjestan u svakom stanju: dok sjediš, stojiš, kada se šališ i kad si ozbiljan, da te Allah Uzvišeni vidi i da gleda u tebe. Iz tog razloga, ne čini grijeh kad znaš da te Allah Uzvišeni vidi. Ne dopusti da te savlada strah i beznađe uz spoznaju da je Allah Svemogući uz tebe. Kako se možeš osjećati usamljenim ako dozivaš i moliš Allaha Uzvišenog u svojim dovama i namazu?! Kako ti duša može omiliti grijeh ako si uvjeren da Allah Sveznajući poznaje tvoju skrivenu i javnu stranu života?! Pa čak i kad posrneš i pogriješiš, povratiš se i pokaješ, oprost od Allaha Uzvišenog zamoliš, a On ti oprosti i pokajanje usliša.
Plodovi vjerovanja u Allaha Uzvišenog
Plodovi vjerovanja u Allaha Uzvišenog
1
Allah Uzvišeni otklanja od vjernika sve ružno i štetno. On ih izbavlja iz teškoća, čuva ih od spletki neprijatelja, kako je i objavio: Allah doista štiti vjernike. (El-Hadždž, 38.).
2
Vjerovanje je uzrok lijepog i ugodnog života. Uzvišeni je kazao: Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život. (En-Nahl, 97.).
3
Vjerovanje oslobađa dušu (psihu) od svih praznovjerja, zabluda i strahova. Ko povjeruje istinski u Allaha Uzvišenog, on se predaje Allahu Svemogućem u svemu, jer On Uzvišeni je Gospodar svjetova, On je jedini Bog pored Kojeg nema drugog boga, tako da vjernik s tim spoznajama ne boji se stvorenja, ne oslanja se i ne ovisi o ljudima, zbog čega postaje slobodan i oslobođen svih praznovjerja i zabluda.
4
Zadobijanje Allahovog zadovoljstva, što predstavlja najveći plod i rezultat vjerovanja, a time se zaslužuje ulazak u Džennet, uspjeh uživanja u vječnoj blagodati i Allahova potpuna milost.
Vjerovanje u meleke
Šta znači vjerovati u meleke: |
Istinsko uvjerenje da meleki postoje, da oni predstavljaju dio gajba – skrivenog svijeta koji se razlikuje od svijeta ljudi i svijeta džina. Meleki su časna, plemenita i Bogu pokorna stvorenja koja Mu na primjeren i dostojanstven način robuju. Oni izvršavaju Allahova naređenja bez pogovora, kako im se naredi i nikada grijeh ne čine.
Uzvišeni je kazao: A meleki su samo robovi poštovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. (ElEnbija’, 26.-27.).
Vjerovanje u meleke je jedan od šest temelja imana – vjerovanja. Svemogući je objavio: Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, ... (ElBekara, 285.).
Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “… Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, Njegove poslanike, u Sudnji dan i da vjeruješ u sudbinu: u odredbu dobra i zla.” (Muslim, 8).
Šta podrazumijeva vjerovanje u meleke? |
1
Vjerovanje u postojanje meleka: vjerujemo da ih je Allah Uzvišeni stvorio, prisutni su u zbiljskom svijetu, stvoreni su od svjetlosti – nura, po stvaralačkoj prirodi su usmjereni na poslušnost i pokoravanje Allahu Svemogućem.
2
Vjerovanje u postojanje meleka pojedinačno čija su nam imena obznanjena, kao što je melek Džibril, Allah mu mir i spas podario. A u druge meleke, koje ne poznajemo po imenu, vjerujemo općenito.
3
Vjerovanje u osobine – svojstva meleka koja su nam poznata, na primjer:
| • Da su oni dio gajba – skrivenog, nevidljivog svijeta, stvoreni su i pokorni Allahu Uzvišenom, nemaju osobina božanstvenosti (uluhijjet) niti osobina gospodarstva (rububijjet). Oni su u potpunosti pokorni i predani Allahu Svemogućem, izvršavajući ono što im On naredi, o čemu je Uzvišeni kazao: ...koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti. (Et-Tahrim, 6.). |
| • Meleki su stvoreni od svjetlosti. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Meleki su stvoreni od nura – svjetlosti.” (Muslim, 2996). |
| • Oni imaju i krila, a Allah Svemogući nas obavještava da se međusobno razlikuju po broju krila. U Kur’anu je objavljeno: Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može. (Fatir, 1.). |
4
Da vjerujemo u djela, o kojima smo obaviješteni da ih meleki, po Allahovom naređenju, čine, od čega ćemo spomenuti:
| • Za dostavljanje objave poslanicima, Allah im mir i spas darovao, zadužen je melek Džibril, Allah mu mir i spas darovao. |
| • Za uzimanje duša pri smrtnom času zadužen je Melek smrti (Meleku-l-mevt) i njegovi pomagači. |
| • Za zapisivanje i arhiviranje ljudskih djela, dobrih i loših, zaduženi su meleki Plemeniti pisari (Kiramen katibin). |
Plodovi vjerovanja u meleke |
Vjerovanje u meleke donosi mnogobrojne plodove za život vjernika, navest ćemo neke:
1
Spoznaja Allahove veličine, snage i apsolutne moći, jer veličina stvorenja upućuje na veličinu Stvoritelja, što doprinosi da vjernik više veliča i poštuje Allaha Svemogućeg koji je od svjetlosti stvorio meleke sa krilima!
2
Ustrajnost u pokornosti Allahu Uzvišenom, jer onaj ko vjeruje u meleke koji pišu svako čovjekovo djelo, mora pokazati više strahopoštovanja prema Allahu Uzvišenom, izbjegavajući svaki grijeh u tajnosti i na javi.
3
Strpljivost u izvršavanju Allahovih naredbi, te osjećaj smirenosti i neusamljenosti jer vjernik je čvrsto uvjeren da je ovaj prostrani svemirski prostor ispunjen hiljadama i hiljadama meleka koji se klanjaju Allahu Uzvišenom u skladu i savršenstvu, u najljepšem obliku ibadeta.
4
Zahvala Allahu Uzvišenom na pažnji prema čovjeku, jer je On Svemogući zadužio neke meleke da čuvaju i štite čovjeka.
Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas podario, obavijestio nas je o bremenitosti nebesa zbog onih koji ih nastanjuju. Na nebu ne postoji niti pedalj slobodnog prostora, a da na njemu nije neki melek koji Allahu ibadet čini stojeći, u položaju ruku’a ili na sedždi.
Vjerovanje u Allahove objavljene Knjige (kitabe)
Šta podrazumijeva vjerovanje u Allahove Knjige: |
Čvrsto uvjerenje da je Allah Uzvišeni objavljivao Knjige (kitabe) koje je putem Svojih poslanika dostavljao ljudima, te da sadržaj tih Knjiga predstavlja Allahov govor (kelam) kojeg je izrekao stvarno, onako kako dolikuje Njemu Uzvišenom, a u njima se nalazi istina (hak), svjetlo (nur) i uputa (huda) za spas svim ljudima na dunjaluku i ahiretu.
Vjerovanje u Allahove Knjige je jedan od šest temelja islamskog vjerovanja. Uzvišeni je rekao: O vjernici, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. (En-Nisa’, 136.).
Vidimo da Allah Uzvišeni naređuje da se vjeruje u Njega, u Njegove poslanike, u Knjigu koju je objavio Svome Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, a odnosi se na Kur’an, te da se vjeruje u Knjige koje su ranije objavljene, misli se prije objave Kur’ana.
O vjerovanju je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao: “... i da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove Knjige, u Njegove poslanike, da vjeruješ u Sudnji dan i u sudbinu (kader), bilo dobro ili zlo.” (Muslim, 8).
Ispis Kur’ana Časnog radi se po najpreciznijim normama kvaliteta
Šta sve obuhvata vjerovanje u Allahove Knjige – kitabe? |
1
Vjerovati da su objavljene od Allaha Uzvišenog.
2
Vjerovati da je njihov sadržaj Allahov govor – kelamullah.
3
Vjerovati u sve Knjige koje je Allah Uzvišeni spomenuo, kao što je Kur’an kojeg je objavio Muhammedu, Allah mu mir i spas darovao, zatim Tevrat (Tora, Stari zavjet), kojeg je objavio Musau, Allah mu mir i spas darovao, ili Indžil (Evanđelje, Biblija, Novi zavjet) kojeg je objavio Isau, Allah mu mir i spas darovao.
4
Vjerovanje u autentične (Kur’anom potvrđene) vijesti i nagovještaje ranijih objava.
Odlike i specifičnosti Kur’ana |
Kur’an Časni je Allahov govor, objavljen našem uzoru, vjerovjesniku Muhammedu, Allah mu mir i spas darovao, te zato vjernik poštuje i cijeni ovu Knjigu, pridržava se njenih naputa, izvršava naredbe, razmišlja o njenim porukama i često je čita.
Dovoljan je razlog naše privrženosti Kur’anu da je u njemu naša životna uputa i ključ spasa na ahiretu.
Kur’an Časni je krunisan brojnim odlikama i specifičnostima čime se izdvaja od prethodnih nebeskih objava, navest ćemo neke:
1
Kur’an je obuhvatio srž svih Božanskih propisa i naputa ljudima, potvrđujući i argumentirajući poruke prethodnih objava i obavezu pokoravanja - ibadeta samo Allahu Uzvišenom.
Uzvišeni je objavio: A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi Knjige prije nje objavljene i da nad njima bdi. (El-Ma’ida, 48.).
Šta to znači: da potvrdi knjige prije nje objavljene, tj. kur’anska poruka je podudarna i istovjetna onome što je objavljeno u prethodnim Božijim Knjigama; u konstatacijama, vijestima, temeljima vjerovanja i drugome.
A riječi Uzvišenog i da nad njima bdi., misli se i da Kur’an bude svjedok i nastavak onoga što je dostavljeno u prethodnim Objavama nebeskim.
2
Kur’an obavezuje sve ljude, bez obzira na njihovo porijeklo i jezike kojim govore, da prihvate Kur’an, djeluju po njegovim nalozima, ne osvrćući se na vremensku distancu između njih i perioda objave Kur’ana, dok su ranije objavljene knjige dolazile samo jednom narodu i za određeni vremenski period. Uzvišeni je kazao: A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. (El-En’am, 19.).
3
Allah Uzvišeni se zauzeo za čuvanje Kur’ana, tako da originalnost njegovog teksta nikada neće biti krivotvorena i oskrnavljena. O tome je Uzvišeni objavio: Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti! (El-Hidžr, 9.).
Iz tog razloga sve o čemu Kur’an kazuje jeste sušta istina u koju moramo vjerovati.
Muslimani se diljem svijeta natječu u učenju Kur’ana napamet i primjenjivanju njegovih naputa.
Kakve su naše obaveze prema Kur’anu?
- Obavezni smo voliti Kur’an, uzdizati ga na stepen počasti i uvažavanja, jer to je govor Stvoritelja, a Njegov govor je najbolji i najistinitiji govor.
- Dužni smo čitati Kur’an i izučavati ga, razmišljati o ajetima (rečenicama) i surama (odlomcima) Kur’ana. Trebamo promišljati kur’anske poruke i savjete, kazivanja i obavještenja, a zatim mjeriti svoju životnu praksu sa kur’anskim smjernicama, kako bi razdvojili istinu od zablude.
- Dužni smo se pridržavati kur’anskih propisa, izvršavati njegove naredbe, slijediti njegovu etiku, te praviti od svega navedenog metodu i šablon za življenje.
Kada su Aišu, Allah s njom bio zadovoljan, upitali kakvo je bilo ponašanje Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, ona je odgovorila: “Njegovo ponašanje je bio sâm Kur’an.” (Ahmed, 24601 i Muslim, 746).
To bi značilo: da je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, u svojim djelima, u svim životnim prilikama, bio praktični primjer kur’anskih propisa i naputa, jer on je, Allah mu mir i spas darovao, u potpunosti ostvario dosljednost u slijeđenju i primjeni Kur’ana, pa je otuda za svakog od nas ponaosob predvodnik i lijepi uzor, o čemu Uzvišeni kaže: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21.).
Naš stav prema sadržaju ranijih objava |
Musliman vjeruje da su Tevrat, koji je objavljen Musau, Allah mu mir i spas darovao, i Indžil, koji je objavljen Isau, Allah mu mir i spas darovao, istina od Allaha Uzvišenog, te da sadrže propise, savjete, vijesti i nagovještaje u koje su utkani uputa i svjetlo za ljude za dobro njihovog života na dunjaluku i ahiretu.
Međutim, Allah Sveznajući obavijestio nas je u Kur’anu da su sljedbenici Knjige – ehlu-l-kitab; Jevreji i kršćani krivotvorili i izmijenili sadržaj svojih objava, dodavajući i oduzimajući od njih, čime su izgubile originalnost Allahove riječi.
Tevrat kojeg danas možemo pronaći nije isti onaj Tevrat kakav je spušten Musau, Allah mu mir i spas darovao, jer su ga Jevreji krivotvorili i mijenjali, poigravajući se na taj način sa objavljenim propisima. Allah Uzvišeni je kazao: Ima Jevreja koji izvrću smisao riječima. (En-Nisa’, 41.).
Isti slučaj je i sa današnjim Indžilom, to nije onaj Indžil koji je objavljen Isau, Allah mu mir i spas darovao, jer su kršćani izmijenili njegov tekst i preinačili mnoge propise. Allah Uzvišeni je o kršćanima kazao: Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige, i govore: “To je od Allaha!” - a to nije od Allaha; i o Allahu svjesno govore laži. (Ali Imran, 78.).
Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: “Mi smo kršćani”- ali su i oni dobar dio onoga čime su bili opominjani zaboravili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjega dana ubacili; a Allah će ih, sigurno, obavijestiti o onome što su radili. (El-Ma’ida, 14.).
Zbog toga, ono što se danas naziva svetom knjigom kod Jevreja i kršćana, predstavljeno kao Tevrat i Indžil, sadrži mnoštvo pogrešnih ideoloških stajališta, lažnih predaja i konstatacija, izmišljenih kazivanja, te ih ne uzimamo za istinu osim ako imaju potvrdu u Kur’anu ili autentičnom Sunnetu, a nedvojbeno odbacujemo ono što poriče Kur’an ili Sunnet, Po pitanju stvari koje nisu tretirane u ova dva izvora islama, zauzimamo neutralan stav; ne potvrđujemo ih, niti ih negiramo.
I pored toga, musliman poštuje i uvažava prethodne Svete knjige, ne kalja ih i ne potcjenjuje, jer možda sadrže i neznatne ostatke nepatvorenog Božijeg govora.
Musliman vjeruje da su Tevrat i Indžil objavljeni od Allaha Uzvišenog, ali su u velikoj mjeri izmijenjeni i krivotvoreni, tako da iz njih prihvata samo ono što je potvrđeno u Kur’anu i Sunnetu – praksi Poslanika.
Plodovi vjerovanja u Allahove Knjige – kitabe |
Izdvojit ćemo samo neke od mnogobrojnih plodova ili koristi vjerovanja u Allahove Knjige – objave:
1
Spoznaja o Allahovoj pažnji prema Svojim robovima i Njegovoj milosti koju im ukazuje, jer je svakom narodu darovao poslanika i objavio poslanicu da ih izvede na Pravi put, kako bi ostvarili sreću na ovome i na budućem svijetu.
2
Otkrivanje Allahove mudrosti u Njegovim vjerozakonima koje je propisivao svakom narodu po njihovim potrebama, mogućnostima i stanju, Uzvišeni je kazao: Svima vama smo zakon i pravac propisali. (El-Ma’ida, 48.).
3
Zahvaljivanje na Allahovim blagodatima i Knjigama koje je objavio, jer su one svjetlo i uputa na dunjaluku i ahiretu, što ih čini najvećim blagodatima Božijim na kojima smo obavezni da stalno zahvaljujemo.
Vjerovanje u poslanike
Potreba čovječanstva za Božanskom poslanicom |
Čovječansvo je u potrebi za Božanskom poslanicom koja će mu postaviti norme i pravila ponašanja, te izvesti ljude na pravi put. Božanske poslanice su duša, život i svjetlo ovoga svijeta, pa ostaje li ikakva dobra na ovome svijetu ako mu se oduzme duša, život i svjetlo?!
Tako nalazimo da je Allah Uzvišeni Svoju objavu nazvao dušom (ruh), a znamo kada se nečemu oduzme duša, time prestaje i život. Allah Svemogući je kazao: Na takav način Mi i tebi objavljujemo ruh - ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put. (Eš-Šura, 52.).
Razum iako ima mogućnost općeg razaznavanja dobra i zla ipak nije u stanju da to apsolvira do najsitnijih detalja i pojedinačnih situacija, kao što ne može dokučiti i izvršiti obavezu pokoravanja – ibadeta Bogu Uzvišenom osim putem objave i Božanske poslanice.
Možemo zaključiti da se uspjeh i sreća na oba svijeta može ostvariti samo putem Božijih poslanika, kao što ne možemo spoznati apsolutno dobro i zlo osim uz njihovu naputu. Ko okrene leđa poslanicima i poslanicama zapast će u nered, brigu, nesreću u onolikoj mjeri koliko se udaljio od poslanika i zapostavio Božije objave.
Vjerovanje u poslanike je jedan od temelja imana – vjerovanja |
Vjerovanje i priznavanje poslanika je jedan od šest temelja islamskog vjerovanja, Allah Uzvišeni je objavio: Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove: “Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.” (El-Bekara, 285.).
Citirani ajet stavlja u obavezu da se vjeruje u sve poslanike, Allah im mir i spas darovao, bez izdvajanja ijednog od njih, vjerujući u neke, a poričući poslanstva drugih poslanika kao što je to slučaj kod Jevreja i kršćana.
U pojašnjavanju vjerovanja – imana, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove Knjige, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i u određenu subinu, bilo dobro ili zlo.” (Muslim, 8).
Šta znači vjerovati u poslanike |
To je čvrsto uvjerenje da je Allah Uzvišeni svakom narodu, od njih samih, slao poslanika koji će ih pozivati u ibadet – pokornost i robovanje samo Allahu Svemogućem, Koji nema sudruga, vjerujući da su svi poslanici iskreni u govoru, njihova iskrenost je osvjedočena, najpobožniji su, oni su povjerljivi, upućeni i na Pravi put upućuju, dostavili su sve što im je od Allaha Uzvišenog objavljeno, ništa nisu skrili, niti izmjenjivali, dodavali ili oduzimali objavljenom, o čemu je Uzvišeni kazao: A zar su poslanici bili dužni što drugo već da jasno obznane? (En-Nahl, 35.).
Šta sve obuhvata vjerovanje u poslanike? |
1
Vjerovanje da su njima objavljene poslanice uistinu od Allaha Uzvišenog, te da se sve slažu u pozivanju na ibadet – robovanje i pokornost Allahu Uzvišenom bez pripisivanja sudruga Njemu Uzvišenom. On je objavio: Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” (En-Nahl, 36.).
Ponekad su se šerijati – praktični vjerozakoni, van domena vjerovanja, dati vjerovjesnicima međusobno razlikovali u halalu i haramu, dopuštenim i zabranjenim stvarima shodno potrebama i stanju određenog naroda, o čemu Allah Uzvišeni kaže: Svima vama smo zakon i pravac propisali. (El-Ma’ida, 48.).
2
Vjerovanje u sve poslanike i vjerovjesnike, potvrđujući poslanstvo svakog poslanika pojedinačno kojeg je Allah Uzvišeni spomenuo u objavi, kao što su: Muhammed, Ibrahim, Musa, Isa, Nuh, Allah im mir i spas darovao, dočim poslanstvo drugih vjerovjesnika nepoznatih po imenu potvrđujemo općenito. Onaj ko pronevjeruje i ne prihvati jednog poslanika, time je odbacio sve druge poslanike i našao se u statusu kufra – nevjerstva glede Allahovih poslanika.
3
Prihvatanje autentičnih predaja o događajima iz života poslanika, vjerujući u njihove mu’džize – nadnaravna djela ili čuda koja im je Allah Uzvišeni darivao radi potvrde poslanstva, navedenih u Kur’anu ili Sunnetu, kao što je razdvajanje mora pred Musaom, Allah mu mir i spas darovao.
4
Postupanje po šerijatu poslanika koji nam je poslat od Allaha Uzvišenog, a u našem slučaju to je posljednji i najčasniji poslanik Muhammed, Allah mu mir i spas darovao.
| Osobine i odlike poslanika |
|
| 1 |
Oni su obični ljudi, razlikujući se od drugih samo po tome što ih je Allah Uzvišeni izabrao za poslanicu i dostavljanje objave, Uzvišeni je rekao: I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali. (El-Enbija’, 7.). Vjerovjesnici nemaju nikakve odlike gospodarstva i božanstvenosti, to su obični ljudi koji su dosegli vrhunac moralnosti i lijepog ponašanja, najplemenitijeg su roda, najrazboritiji i najumniji su među svojim sunarodnjacima, vrsni su i mudri retoričari, pa su time bili najpogodniji za preuzimanje i dostavljanje Allahove objave drugim ljudima. Za dostavu objave čovječanstvu Allah Svemogući je izabrao ljude za poslanike kako bi na jednostavan način mogli biti uzor svojim sunarodnjacima, a samim tim olakšan je i način slijeđenja poslanika u prakticiranju vjere, što ne prelazi ljudske mogućnosti i sposobnosti. |
| 2 |
Allah Svevišnji je odlikovao poslanike položajem poslanstva i primanjem objave između svih drugih ljudi, o tome je On rekao: Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog - jedan Bog.” (El-Kehf, 110.). Poslanstvo i vjerovjesništvo nisu stečeni duhovnom čistotom, razboritošću ili pronicljivošću, već je to Božanski izbor i odabir. Allah Uzvišeni je posebno izabrao poslanike ispred svih drugih ljudi, On je objavio: A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje. (El-En’am, 124.). |
| 3 | Vjerovjesnici su nepogrješivi u dostavljanju objave od Allaha Svevišnjeg. U prenošenju Allahovih naloga nisu pravili greške a isto tako i u izvršavanju i provođenju onoga što im je spuštano od Allaha Svemilosnog. |
| 4 | Iskrenost ili istinoljubivost (sidk). Poslanici, Allah im mir i spas darovao, bili su iskreni u svojim riječima i na djelima, Svemogući je kazao: “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!” (Ja-sin, 52.). |
| 5 | Strpljivost (sabr) Oni su pozivali u Allahovu vjeru; donosili radosne vijesti i upozoravali na prijetnju i kaznu Božiju, strpljivo podnoseći raznovrsne uvrede, prijetnje i torture, ne posustajući na Allahovom putu s ciljem dominiranja Njegove riječi, o čemu je Uzvišeni objavio: Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici. (El-Ahkaf, 35.). |
Nadnaravnosti i čuda – mu’džize Allahovih poslanika |
Allah Svemogući je potpomogao Svoje poslanike i potvrdio njihovo poslanstvo i istinitost poziva raznim okolnostima i mnogobrojnim dokazima, a od toga su i mu’džize – nadnaravna djela i čuda koja prevazilaze ljudske mogućnosti da učine slično, a s ciljem potvrde poslanstva i istinitosti vjerovjesničke misije.
Šta znači pojam mu’džiza? To su djela koja izlaze van okvira uobičajenih zakonitosti u prirodi, koje Allah Uzvišeni pokazuje preko Svojih vjerovjesnika i poslanika, ostavljajući sve druge ljude nemoćnima da učine tome slično.
Primjeri nekih mu’džiza:
- Pretvaranje Musaovog štapa u zmiju.
- Isaovo obavještenje svome narodu o onome što su jeli i što su ostavljali u svojim zalihama.
- Rascjepljenje Mjeseca po nagovještaju Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao, pred Mekkelijama.
Vjerovanje muslimana po pitanju Isaa, Allah mu mir i spas darovao: |
1
Da je on jedan od velikih poslanika, uvršten u najodabraniji poslanički red Ulu-l-azmi (Poslanički prvaci i odabranici, Nosioci velikih misija), a to su: Muhammed, Ibrahim, Nuh, Musa i Isa, Allah im mir i spas darovao. Allah Svevišnji spomenuo ih je u ajetu: Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, smo čvrst zavjet uzeli. (El-Ahzab, 7.).
2
Da je Isa, Allah mu mir i spas darovao, čovjek kao i drugi ljudi, kojem je Allah Uzvišeni Svoje dobro ukazao i izabrao ga za poslanika Israelćanima (Benu Israil), darujući mu mu’džize – nadnaravna djela i čuda kao i drugim poslanicima, te on nema nikakvog božanskog udjela u sebi: uluhijjeta (božanstvenosti) ili rububijjeta (gospodarstva), kako i navodi Uzvišeni: On je bio samo rob koga smo Mi poslanstvom nagradili i primjerom za pouku sinovima Israilovim učinili. (Ez-Zuhruf, 59.).
Da Isa, Allah mu mir i spas darovao, nije tražio od svoga naroda da njega i njegovu majku private za dva božanstva pored Allaha Uzvišenog, već im je govorio ono što mu je od Allaha Svemogućeg naređeno: “Klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” (El-Maida, 117.).
3
Da je on Isa, sin Merjemin, a njegova majka Merjem dobra, istinoljubiva, pobožna i Gospodaru svome pokorna žena, koja je bila djevica, poštena i čedna. Zanijela je Isaom, Allah mu mir i spas darovao, voljom i moću Allahovom, bez muža. Allah je njegovo rođenje učinio trajnom mu’džizom – čudom, stvorivši ga bez oca kao što je Adema, Allah mu mir i spas darovao, stvorio i bez oca i bez majke, o čemu je Svemogući kazao: Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” - i on bi. (Ali Imran, 59.).
4
Da između Isaa i Muhammeda, Allah im mir i spas darovao, nema poslanika, pa je Isa, Allah mu mir i spas darovao, obznanio radosnu vijest i nagovijestio dolazak poslanika Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao, kako se u Kur’anu navodi: A kada Isa, sin Merjemin, reče: “O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći” - i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: “Ovo je prava vradžbina!” (Es-Saff, 6.).
5
Vjerujemo u mu’džize - nadnaravna djela i čuda koja je Allah Uzvišeni pokazao preko Isaa, Allah mu mir i spas darovao, kao što je iscjeljenje gubavih i slijepih, oživljavanje mrtvih, obavještavanje ljudi o onome što su jeli i što su u zalihi ostavljali, a sve navedeno je činio uz dozvolu Svemogućeg Koji je time potvrđivao istinitost Isaovog poslanstva i poziva.
6
Vjerovanje svakog čovjeka bit će krnjavo sve dok ne povjeruje da je Isa, Allah mu mir i spas darovao, Božiji rob i poslanik i da je čist od svih mahana, nedostataka i loših djela koja su mu pripisivali Jevreji – koje je Allah Uzvišeni negirao i od njih ga, Allah mu mir i spas darovao, očistio.
Također se ograđujemo od uvjerenja kršćana u vezi Isaa, Allah mu mir i spas darovao, koji su pogriješili u poimanju njegove prirodnosti, Allah mu mir i spas darovao, uzimajući njega i majku njegovu za dva božanstva pored Allaha Uzvišenog, govoreći da je on sin Božiji ili da je jedan od trojice, - čist i uzvišen je Gospodar naš od onoga što oni govore.
7
Vjerujemo da Isa, Allah mu mir i spas darovao, nije ubijen, niti je razapet, već ga je Allah Silni uzdigao na nebo kada su Jevreji namjerili njegovo smaknuće. Pri tome je Allah Mudri spustio Isaovu sličnost na drugog čovjeka, pa su ovoga Jevreji ubili i razapeli pod uvjerenjem da je to bio Isa, Allah mu mir i spas darovao. O tome nas obavještava Kur’an: ... i zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je silan i mudar. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega onako kako treba povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti. (En-Nisa’, 157.-159.).
Allah Svemogući je uzdigao Isaa, Allah mu mir i spas darovao, na nebo u Svoju blizinu, ali će on ponovno biti spušten na Zemlju pred kraj dunjalučkog vremena, da sprovodi i sudi po Šerijatu – vjerozakoniku poslanika Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao, a zatim će umrijeti, biti pokopan u zemlju, te će iz nje biti proživljen kao i ostali ljudi, jer je Allah Uzvišeni rekao: Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vraćamo i iz nje ćemo vas po drugi put izvesti. (Ta-ha, 55.).
Musliman vjeruje da je Isa, Allah mu mir i spas darovao, jedan od velikih poslanika, ali nije bog, nije ubijen, niti je razapet.
Vjerovanje u Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao, kao vjerovjesnika i poslanika |
- Vjerujemo da je Muhammed, Allah mu mir i spas darovao, Allahov rob i Njegov poslanik, prvak drevnih i potonjih naroda, kruna i završnica vjerovjesništva iza koje nema vjerovjesnika, dostavio je Božiju poslanicu, ispunio povjerenu obavezu, ukazao na put dobra Ummetu svome i borio se radi Allaha duhom predanog i iskrenog borca.
- Vjerujemo u sve što nam je dostavio, pokoravamo se svemu što je naredio, izbjegavamo sve što je zabranio, te robujemo Allahu Uzvišenom i ibadet Mu činimo u skladu sa sunnetom – praksom plemenitog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, povodeći se samo za njim. Svemilosni je objavio: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje. (El-Ahzab, 21.).
- Obavezni smo da ljubav prema Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, stavljamo ispred ljubavi i naklonosti prema roditeljima, djeci svojoj i svim drugim ljudima, kako nas podučava Vjerovjesnik milostivi, Allah mu mir i spas darovao: “Niko od vas neće upotpuniti svoje vjerovanje dok mu ja ne budem draži od roditelja njegovih, djece njegove i svih drugih ljudi.” (El-Buhari, 15 i Muslim, 44). Iskrena ljubav prema Allahovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, ogleda se u slijeđenju i dosljednosti njegovom sunnetu – praksi, dočim se istinska sreća krije u pokornosti i ibadetu Allahu Svemogućem, kako je On i rekao: ... pa ako mu (Poslaniku) budete poslušni, bit ćete na Pravom putu; - a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.
- Obavezni smo prihvatiti poslanicu koju nam donosi Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, slijediti njegov sunnet te istinski poštovati i cijeniti njegovu uputu, Uzvišeni je kazao: I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. (En-Nisa’, 65.).
- Trebamo se čuvati da u bilo čemu ne postupimo suprotno odredbi Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, jer je suprotstavljanje poslaničkim naputama uzrok smutnje, zablude i bolne kazne, na što nas upozorava Svemogući: Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. (En-Nur, 63.).
Odlike i specifičnosti Muhammedove objavljene poslanice |
Božanska poslanica objavljena Muhammedu, Allah mu mir i spas darovao, odlikuje se i izdvaja od ostalih nebeskih poslanica po sljedećem:
- Muhammedova objavljena poslanica je posljednja Božija objava koja je zapečatila ranije objavljene poslanice, Uzvišeni je rekao: Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik. (El-Ahzab, 40.).
- Ona je dokinula i derogirala prethodne objave i poslanice, pa nakon pojave vjerovjesnika Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao, Allah Uzvišeni ne priznaje nikakvu drugu vjeru osim da se prihvati i slijedi Muhammed, Allah mu mir i spas darovao. Bez priznavanja njega kao poslanika nije moguće zaslužiti nagradu Dženneta, što ukazuje da je Muhammed, Allah mu mir i spas darovao, najčasniji poslanik, njegov Ummet najbolji ummet, a njegov Šerijat najpotpuniji i najsavršeniji vjerozakonik, Svevišnji je objavio: A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati. (Ali Imran, 85.). U tom kontekstu, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Tako mi Onoga u čijoj Ruci je moj život, ko god čuje za mene od ljudi, bio to Jevrej ili kršćanin, a zatim umre ne vjerujući u ono sa čime sam poslat, bit će stanovnik Vatre.” (Muslim, 153 i Ahmed, 8609).
- Muhammedova Božanska poslanica je općeg karaktera, namijenjena ljudima i džinima, Uzvišeni kaže prenoseći govor džina: “O narode naš, odazovite se Allahovu glasniku.” (El-Ahkaf, 31.), a na drugom mjestu je rekao: Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ. (Sebe’, 28.). O istome je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, kazao: “Odlikovan sam sa šest stvari koje nisu date drugim poslanicima: Darovan sam sadržajnim govorom, potpomognut sam sa strahom protiv neprijatelja, dopušten mi je ratni plijen, cijela Zemlja mi je učinjena mjestom za molitvu i sredstvom za čišćenje, poslat sam svim stvorenjima i samnom je zapečaćeno vjerovjesništvo.” (El-Buhari, 2815 i Muslim, 523).
Plodovi vjerovanja u poslanike |
Mnogobrojni su plodovi vjerovanja u poslanike, navest ćemo samo neke:
1
Upoznavanje Allahove milosti ljudima i Njegove pažnje prema Svojim robovima, jer im je slao poslanike da ih izvedu i ukažu na Pravi put, da im pojasne kako da se klanjaju i pokoravaju svome Stvoritelju, s obzirom da ljudski um bez objave to ne može dokučiti i spoznati. O našem poslaniku Muhammedu, Allah mu mir i spas darovao, Uzvišeni je rekao: A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (El-Enbija’, 107.).
2
Zahvaljivanje Allahu Uzvišenom na ovim velikim blagodatima i darovima.
3
Iskazivanje ljubavi, poštovanja i hvale prema Allahovim poslanicima, Allah im mir i spas darovao, imajući u vidu da su oni istinski robovali i pokoravali se Allahu Uzvišenom, dostavljali Božije poslanice ljudima, savjetovali ih i napućivali na put dobra.
4
Slijeđenje poslanica koje su vjerovjesnici dostavljali od Allaha Uzvišenog, a koje su pozivale na obožavanje i pokoravanje Allahu, ne pripisujući Mu sudruga, postupajući po tome i u praktičnom životu, što za posljedicu donosi sreću, dobro i uputu na oba svijeta.
Allah Svevišnji je kazao: Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti. (Ta-ha, 123.-124.).
El-Mesdžidu-l-Aksa (Daleki hram) ima posebno mjesto kod muslimana. To je druga po redu džamija izgrađena na Zemlji poslije Mesdžidu-l-Harama (Svetog hrama), u njemu je poslanik Muhammed obavio namaz sa drugim poslanicima, Allah im mir i spas darovao.
Vjerovanje u Sudnji dan
Šta znači vjerovati u Sudnji dan: |
To je čvrsto uvjerenje da će Allah Svemogući proživjeti i izvesti ljude iz njihovih grobova, a zatim će im suditi za njihova djela, nagrađivati i kažnjavati, sve dok stanovnici Dženneta i Džehennema ne zauzmu svoja vječna staništa.
Vjerovanje u Sudnji dan je jedan od šest temelja imana, tako da vjerovanje bez njega nije validno i valjano. Uzvišeni je objavio: ... čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u Sudnji dan. (El-Bekara, 177.).
Zašto Kur’an ističe vjerovanje u Sudnji dan? |
Kur’an Časni u više navrata ističe vjerovanje u Sudnji dan, potvrđujući njegov dolazak i zbivanje na razne načine, kroz mnogobrojne jezičke konstrukcije i različite izražajne stilove, povezujući vjerovanje u Sudnji dan sa vjerovanjem u Allaha Uzvišenog u više ajeta.
To se može razumjeti kroz činjenicu da je vjerovanje u Sudnji dan nužna posljedica vjerovanja u Allaha Svemilosnog i rezultat Allahove apsolutne pravednosti, što ćemo detaljnije pojasniti u nastavku:
Doista Allah Svevišnji ne dopušta nepravdu i ne ostavlja nepravednika bez kazne, niti obespravljenog bez uzimanja svoga prava. On ne ostavlja dobročinitelja bez nagrade, već svakome daje pravo koje mu pripada. Svjedoci smo da u životu ima nepravednika koji prožive cijeli život nanoseći nepravdu drugima, a zatim i umru kao takvi, bez ikakve kazne. S druge strane, također, ima obespravljenih kojima se nepravda nanosi konstantno, pa i umru a ne uzmu svoje pravo i ne dočekaju pravdu. Šta bi to trebalo da znači naročito uz činjenicu da Allah Uzvišeni ne prihvata nepravdu? To bi značilo da je neminovno i nužno postojanje drugog života, pored ovog života kojeg uživamo, odnosno drugi susret ljudi pri kojem će dobri biti nagrađeni, a loši kažnjeni, gdje će svaki pojedinac dobiti pravo koje mu pripada.
Islam podstiče na izbjegavanje i zaštitu od džehennemske vatre različitim vrstama dobročinstva, pa makar i da udijelimo polovinu hurme.
Šta sve obuhvata vjerovanje u Sudnji dan? |
Vjerovanje muslimana u Sudnji dan obuhvata više stvari, od čega navodimo:
1
Oživljenje mrtvih u njihovim grobovima, povratak duša u tijela, pri čemu će ljudi pohrliti ka Gospodaru svjetova, okupiti se i sabrati na jednom jestu, i goli i bosi kao što su stvoreni prvi put.
Vjerovanje u proživljenje pripada skupini uvjerenja koja su potvrđena Kur’anom i Sunnetom, zdravim razumom i nepatvorenom ljudskom prirodom, tako da bez imalo sumnje vjerujemo da će Allah Svemogući oživjeti mrtve iz njihovih grobova, povratiti duše u tijela i da će ljudi nakon oživljenja ustati i izaći pred Gospodara svjetova.
Uzvišeni je rekao: Vi ćete, poslije toga, pomrijeti, zatim ćete, na onome svijetu, oživljeni biti. (El-Mu’minun, 15.-16.).
Sve nebeske objave slažu se po pitanju vjerovanja u Sudnji dan što se naravno uklapa u opću mudrost postojanja ljudi; da im je Allah Svemilosni odredio dan u kojem će ih nagrađivati spram izvršenih naredbi i obaveza koje im je prenosio putem poslanika, Allah im mir i spas darovao. Uzvišeni je objavio: Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti? (El-Mu’minun, 115.).
|
Kur’anski dokazi o istinitosti Sudnjeg dana
|
2
Vjerovanje u mjerenje djela (mizan) i ispitivanje (hisab): Allah Uzvišeni će ispitivati stvorenja o njihovim djelima koja su činili za vrijeme dunjalučkog života. Ko bude vjerovao u Allaha Jedinoga, pokoravajući se Njemu i Poslaniku Njegovom, račun će lahko položiti, dok oni koji su poricali i grijesima se odavali, oni će račun s mukom polagati.
Na Sudnjem danu će se mjeriti djela, dobra djela će biti na jednom tasu vage, a loša djela, na suprotnom tasu. Čija dobra djela pretegnu loša, ući će u Džennet, a u suprotnom, ako loša prevagnu, ući će u Vatru džehennemsku, - Allah Uzvišeni neće nikome nepravdu učiniti.
Uzvišeni je u Kur’anu kazao: Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati. (El-Enbija’, 47.).
3
Džennet i Džehennem: Džennet je vječna kuća uživanja i blagodati koju je Allah Uzvišeni pripremio za odane robove vjernike, koji su bili pokorni Allahu i Njegovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao. U Džennetu su pripremljene neizmjerne i neprekidne blagodati i užici za kojima čeznu duše i naslađuju se oči, od svake vrste lijepoga i voljenoga.
Allah Uzvišeni, bodreći vjernike na pokornost i težnju ka Džennetu čija su prostranstva poput širine nebesa i Zemlje, kaže: I nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje. (Ali Imran, 133.).
Džehennem je stanište vječne patnje i kažnjavanja koje je Allah Uzvišeni pripremio za nevjernike koji su poricali Boga, pokazujući neposluh prema Njemu i Njegovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao. U Džehennemu su pripremljene razne kazne, bolne patnje i zamke koje ne možemo ni zamisliti.
Svemogući je, upozoravajući sve ljude na Džehennem, obznanio šta je sve pripremio za nevjernike: Čuvajte se Vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje. (El-Bekara, 24.).
Gospodaru naš, podari nam Džennet i uputi nas na djela i riječi koja ka njemu vode! I sačuvaj nas od džehennemske vatre; i riječi i djela koja ka njoj približavaju!
4
Kaburski azab (patnja) ili uživanje: Vjerujemo da je smrt istina, Uzvišeni je kazao: Reci: “Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.” (Es-Sedžda, 11.).
Smrt je pojava koju svi svjedočimo, za sumnju nema mjesta, i vjerujemo da je svaka osoba koja je umrla, ubijena ili izgubila život na neki drugi način, okončala svoj život po odredbi Božijoj, bez da joj je time skraćen ili umanjen životni vijek. Allah Svemogući je kazao: ... i kad dođe njegov kraj, neće ga moći ni za tren jedan ni odložiti ni ubrzati. (El-‘Araf, 34.).
• Onome ko umre nastupio je njegov čas određeni i time odlazi u vječni svijet.
• U mnogim predanjima od Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, potvrđuje se kaburska kazna i patnja grješnicima i nevjernicima, a vjernicima i dobročiniteljima pak uživanje i darivanje. Mi u to čvrsto vjerujemo bez raspravljanja o načinu i kakvoći toga, s obzirom da razum ne može dokučiti bit metafizičkih pojava, jer to je vanpojavni svijet poput Dženneta i Džehennema, a razum prosuđuje i zaključuje samo na osnovu uspoređivanja i primjene zakonitosti iz fizičkog, materijalnog okruženja.
• Kaburska stanja su iz svijeta gajba – skrivenog i za ljudska čula i osjetila nedokučivog svijeta. Kada bi to mogli osjetiti čulima izgubila bi se važnost vjerovanja u gajb, nestalo bi mudrosti teklifa – šerijatske obaveznosti i ljudi se ne bi htjeli ukopavati, o čemu je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao: “Bojim se da se nećete ukopavati, inače bih zamolio Allaha da vam omogući da čujete dio kaburske patnje koju ja čujem.” (Muslim, 2868 i En-Nesai’, 2058). S obzirom da razlog zbog kojeg ne čujemo kabursku patnju nema veze sa životinjama, one ga čuju i poznat im je.
Plodovi vjerovanja u Sudnji dan: |
1
Vjerovanje u Sudnji dan ima snažan uticaj na usmjerenje čovjeka, njegovu usklađenost, bogobojaznost, ustrajnost u činjenju dobrih djela i izbjegavanje samoljubivosti i pretvaranja pred drugima.
Otuda, u mnogim situacijama, nalazimo snažnu vezu između vjerovanja u Sudnji dan i činjenja dobrih djela, kao u riječima Svemogućeg: Allahove džamije održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju... (Et-Tevba, 18.); Ili u ajetu: A oni koji u onaj svijet vjeruju - vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu. (El-En’am, 92.).
2
Upozorenje nemarnima i onima koje su dunjalučki život i blagodati zauzeli i odveli od dobročinstva i iskorištavanja vremena u pokornosti Allahu Uzvišenom, da je život kratak, a da stvarno i vječno uživanje slijedi na ahiretu neprolaznom.
Prilikom pohvale poslanika, Allah im mir i spas darovao, Svemogući u Kur’anu, pored njihovih dobrih djela, navodi jednu zajedničku osobinu koja je sve poslanike podsticala na dobročinstvo i sticanje vrlina, pa veli: Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet. (Sad, 46.).
Tj. Razlog zbog kojeg su činili sva pohvalna i vrijedna djela jeste to što se svaki od njih prisjećao i stalno mislio na vječni, dolazeći svijet – ahiret. Svijest o ahiretu davala im je snagu i elan da čine dobro i tako poletno istupaju.
Kada se desilo da neki muslimani nehajno izvršavaju Allahove naredbe i naloge Njegovog Poslanika, Allah mu mir i spasa darovao, On je u znak upozorenja objavio: Zar vam je draži život na ovome svijetu od onoga svijeta? A uživanje na ovome svijetu, prema onome na onom svijetu, nije ništa. (Et-Tevba, 38.).
Ako čovjek vjeruje u Sudnji dan, zaključit će da svaka blagodat na dunjaluku nije ni vrijedna poređenja sa blagodatima ahireta, a kamo li da bude vrijedna ijednog poniranja u džehennemsku vatru. S druge strane, bilo koja nedaća na dunjaluku, ako je na putu Božijem, nije ni izbliza mučna u poređenju sa kaznom na ahiretu, niti je prevelika cijena i za jedan čas boravka u Džennetu.
3
Smirenost: jer čovjek uzima samo svoj predodređeni udio; ako ga mimoiđe neka dunjalučka blagodat neće tugovati i jadikovati, nego će predano raditi i truditi se, vjerujući da Allah Svemilosni neće ostaviti nezapaženim trud dobročinitelja. Ako mu neko nepravdu učini ili mu šta uzurpira, makar i neznatno bilo, svjestan je da će to povratiti na Sudnjem danu kada mu bude najpotrebnije. Zato se pitamo: kako može biti potišten i u brizi onaj ko vjeruje da će mu suđeno i propisano doći, bez imalo sumnje, čak i u najtežim prilikama i okolnostima? I kako da tužan bude onaj koji zna da će između njega i njegovog nepravednog parničara sudac biti Najpravedniji sudija – Ahkemu-l-hakimin, Allah Uzvišeni?
Vjerovanje u kader – Allahovu odredbu
Šta znači vjerovanje u kader? |
To je čvrsto uvjerenje da dobro i zlo određuje i daje Allah Uzvišeni, jer On čini što hoće, ništa se ne dešava bez Njegovog dopuštenja, niti šta može izaći van Njegovog htijenja. Na svijetu ne postoji stvar a da je On nije odredio, ne dešava se i ne pojavljuje bez Njegove odluke. I uz sve to, On Svevišnji naređuje i zabranjuje Svojim robovima, jer ih je učinio slobodnima u izboru, rade po svom htijenju, a ne po prisili. Ljudska djela su u domenu njihove moći i htijenja, a Allah je njihov Stvoritelj i Stvoritelj njihove moći i snage, upućuje milošću Svojom koga On hoće, a u zabludi ostavlja, iz mudrosti Svoje, koga hoće. On ne odgovara za ono što radi, a ljudi će odgovarati za svoja djela.
| Vjerovanje u kader – Božije određenje je jedan od temelja islamskog vjerovanja – imana, kako se navodi u odgovoru Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, kada ga je melek Džibril, Allah mu mir i spas darovao, upitao šta je iman, te je on rekao: “Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i da vjeruješ u kader – odredbu, bilo dobro ili zlo.” (Muslim, 8). |
Šta sve obuhvata vjerovanje u kader – Božiju odredbu? |
Vjerovanje u kader obuhvata četiri stvari:
- Uvjerenje da Allah Uzvišeni sve zna, općenito i detaljno, te da je znao sva Svoja stvorenja prije nego ih je i stvorio; znao je njihovu opskrbu, dužinu života, riječi i djela, sve njihove pokrete i mirovanja, tajne i javni život, te ko će od njih ući u Džennet, a ko u Džehennem. Uzvišeni je rekao: On je Allah - nema drugog boga osim Njega - On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta. (El-Hašr, 22.).
- Vjerovanje da je Allah Svemogući zapisao u Levhi-l-mahfuzu (Ploči pomno čuvanoj) sve što je Njegovo znanje obuhvatilo, a na to upućuju Njegove riječi objavljene: Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi. (El-Hadid, 22.), kao i izjava – hadis Allahovog Poslanka, Allah u mir i spas darovao: “Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja pedeset hiljada godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju.” (Muslim, 2653).
- Ubjeđenje da se Allahovo htijenje sprovodi i događa, ništa mu se ne može ispriječiti, i da je Njegova moć neograničena pred kojom nema nemogućeg. Sve što se desi, desilo se po Njegovom htijenju i uz Njegovu moć. Što On želi, to se i desi, a što ne želi, ono ne može ni biti. Uzvišeni je rekao: A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće! (Et-Tekvir, 29.).
- Vjerovanje da Allah Uzvišeni izvodi, donosi i stvara sve stvari i djela. On je jedini Stvoritelj, a sve mimo Njega je stvoreno. On je Svemoćan, u Kur’anu je kazao: ... koji je sve stvorio i kako treba uredio. (El-Furkan, 2.).
Čovjek ima izbor, moć (mogućnost) i htijenje: |
Vjerovanje u kader – Allahovu odredbu ne osporava da rob – čovjek ima svoje htijenje u onome što radi i što može da radi, jer Šerijat i činjenično stanje upućuju i dokazuju to.
Što se tiče dokaza iz Šerijata, Uzvišeni je o htijenju čovjeka kazao: To je neizbježan Dan, pa ko hoće, Gospodaru svome će, kao utočištu, poći. (En-Nebe’, 39.).
A o čovjekovoj moći (mogućnosti), Svevišnji je rekao: Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. (El-Bekara, 286.). Riječ: mogućnost (vus’un) ukazuje na čovjekovu moć (kudret).
Kada je riječ o činjeničnom stanju, pa svaki čovjek zna da ima moć ili mogućnost i htijenje putem kojih čini određene stvari i radi ili, pak, odstupa od nečega. Također svaki čovjek može da razluči stvari koje čini po svom izboru, npr. hodanje, od onih na koje ne može da utiče, npr. strah, iznenadni posrtaj itd. U vezi toga, Allah Uzvišeni je objavio: ... onome od vas koji hoće da je na Pravome putu, a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće! (Et-Tekvir, 28.-29.).
Mi mu na Pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti. (El-Insan, 3.).
Opravdavanje kaderom – Allahovom odredbom |
Teklif – šerijatsko obavezivanje, te nagrada i kazna uvjetovani su čovjekovom mogućnošću i njegovom slobodom izbora, tako će dobročinitelj biti nagrađen za svoj izbor Pravoga puta, a grješnik kažnjen za odabir zablude i stranputice.
Iz tog razloga, Allah Uzvišeni ne obavezuje nas osim onim što možemo ispuniti i ne prihvata da neposluh i griješenje opravdavamo kaderom – Božijim određenjem.
Tome se može dodati činjenica da čovjek prije nego uradi grijeh ne zna šta je skriveno u Allahovom znanju i šta je On Uzvišeni odredio. Allah Svemogući je čovjeku dao mogućnost djelovanja i slobodu izbora, pojasnivši mu put dobra i put zla, pa kada čovjek učini grijeh, to je njegov lični izbor kojem je dao prednost nad pokornošću, zato će odgovarati i snositi posljedice nepokornosti.
Kada bi te napao čovjek, nanio ti štetu i opljačkao, a potom se pravdao da mu je to predodređeno Božijom odredbom, sigurno mu to ne bi prihvatio za izgovor, već bi ga kaznio i uzeo svoje pravo od njega, jer je njegov nasrtaj i prestup rezultat njegove slobodne volje i ciljanog htijenja. .
Plodovi vjerovanja u kader – Božije određenje |
Mnogobrojni su i značajni plodovi vjerovanja u kada-i-kader (Božije određenje i propisivanje sudbine) u životu čovjeka, navest ćemo neke:
1
Kader je jedan od najvećih podsticaja na rad i ulaganje truda u ono sa čime je zadovoljan Allah Uzvišeni od ovodunjalučkih stvari.
Vjernicima je naređeno da uz pouzdavanje u Allaha Svemoćnoga slijede put i zakonitost uzroka i posljedice, vjerujući da uzroci stvari ne donose rezultat osim uz Allahovu dozvolu, jer je On Svemoćni Stvoritelj i uzroka i rezultata.
Allahov Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Brini se o onom što ti koristi i traži podršku od Allaha, a nemoj da kloneš. Ako te nešto loše zadesi ne reci: ‘Da sam postupio tako i tako, bilo bi onako!’, nego kaži: ‘Allah je tako odredio i kako je On htio uradio!’, jer: ‘Da sam!’, olakšava šejtansko djelovanje.” (Muslim, 2664).
2
Olakšava čovjeku spoznaju samoga sebe, sprječavajući mu oholost i gordost, jer čovjek ne poznaje šta mu je određeno u budućnosti. On samo dočekuje ono što mu kaderom slijedi, priznavajući svoju slabost, ovisnost i stalnu potrebu za Allahom Svemogućim.
Kada čovjeka zadesi neko dobro, on se uzoholi i uzdigne, dočim kada ga pogodi nešto loše on tuguje i jadikuje. Ništa ga ne može zaštititi od oholosti pri dobru, niti odagnati od njega tugu pri lošem, osim čvrstog vjerovanja u Allahovu odredbu – kader, pri čemu je svjestan da ono što se desilo davno je određeno i u Allahovom znanju potvrđeno.
3
Vjerovanje u kader oslobađa čovjeka od pošasti zavidnosti, tako da vjernik ne zavidi ljudima na dobru koje im je Allah Uzvišeni iz obilja Svoga podario, jer On je Opskrbitelj i Onaj koji sudbinu određuje. Vjernik je svjestan da se prilikom pokazivanja zavidnosti, ustvari time opire Allahovoj odredbi i sudbini.
4
Vjerovanje u Božije određenje budi u srcu hrabrost i odvažnost pri susretu sa izazovima i tegobama, te ojačava ambiciju, jer vjernik je čvrsto uvjeren da je čas smrti davno određen, a opskrba svakom zagarantirana, te da nijednog čovjeka neće zadesiti ništa više od onoga što mu je kaderom propisano.
5
Također čvrsto uvjerenje u kader donosi u srce vjernika mnogobrojne imanske plodove, pa tako se on uvijek pouzdaje u Allaha Svemoćnog i od Njega podršku očekuje, slijedeći u svom djelovanju zakonitost uzroka i posljedice. Uz to, vjernik ne prestaje pokazivati svoju konstantnu ovisnost o Allahu Milostivom, moleći od Njega pomoć i podršku ustrajavanja na Pravome putu.
6
Iman u Božije određenje budi u srcu vjernika sigurnost i spokoj, jer vjernik zna da ono što ga je zadesilo, nije ga moglo mimoići, a ono što ga je zaobišlo, nije mu sudbinom bilo dodijeljeno.
