Šehadet enne Muahmmeden resulullah – priznavanje da je Muhammed Allahov poslanik

Šehadet enne Muahmmeden resulullah – priznavanje da je Muhammed Allahov poslanik

Upoznati vjerovjesnika Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao



Ime našeg Poslanika


Muahmmed ibn Abdullah ibn Abdul-Muttalib ibn Hašim el-Kurešijj.

(Muhammed sin Abdullaha, sin Abdul-Muttaliba, sin Hašima el-Kurejšije). 

On je najuglednijeg roda među Arapima, Allah mu mir i spas darovao.


Allahov Poslanik svim ljudima


Allah Svevišnji je izabrao Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao, za poslanika svim ljudima bez obzira na njihovo porijeklo i naciju, te je njegovo slijeđenje učinio obaveznim svakom čovjeku pojedinačno. Uzvišeni je rekao: Reci: “O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik.” (El-‘Araf, 158.).


Objavljen mu je Kur’an


Svevišnji je Muhammedu, Allah mu mir i spas darovao, objavio Kur’an, najuzvišeniju poslanicu, u kojem nema nedostatka i nedokučiv je krivotvorenju.


Pečat poslanika i vjerovjesnika


Muhammed, Allah mu mir i spas darovao, odabran je od Allaha Svemogućeg za posljednjeg poslanika kao pečat vjerovjesništvu, tako da iza njega više nema poslanika ni vjerovjesnika, o čemu je Uzvišeni u Kur’anu kazao: … nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik. (El-Ahzab, 40.).




1- Rođenje Vjerovjesnika

Rođen je u Mekki 570. godine gregorijanske, kao jetim, bez oca, a majku je izgubio u ranom djetinstvu. Potom ga je odgajao djed AbdulMuttalib, a zatim amidža Ebu Talib do punoljetstva.


2- Život i sazrijevanje Vjerovjesnika

Živio je u plemenu Kurejš 40 godina prije poslanstva (570.-610. god.). Bio je uzor morala i primjer čestitosti i vrhunac odličja. Poznavali su ga po istaknutom nadimku Es-Sadik El-Emin (Iskreni i Povjerljivi). U prvo vrijeme bio je pastir, a zatim trgovac.

Prije poslanstva Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovao, bio je po vjeri hanifija (pravovjernik, čistovjerac) obožavajući samo Allaha Svevišnjeg po vjerskoj praksi i naslijeđu poslanika Ibrahima, Allah mu mir i spas darovao, odbacujući da se klanja kumirima i slijedi idolopokloničku tradiciju.


3- Period poslanstva

Nakon što je napunio 40 godina, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, odavao se razmišljanju i činjenju ibadeta Allahu Uzvišenom u pećini Hira na Brdu svjetlosti (Džebelun-nur) u blizini Mekke. Na tom mjestu je dobio prvu objavu, što je bio početak misije i dostave Kur’ana Časnog, koja je glasila: Ikre bismi Rabbike-ellezi halak. (Uči u ime Gospodara Tvoga, Koji je stvorio…). Time je naglašeno da sa ovim poslanstvom počinje nova epoha; epoha znanja, izučavanja, svjetla i upute ljudima. U period od 23 godine kur’anske riječi su se nizale i spuštale Muhammedu poslaniku, Allah mu mir i spas darovao.


4- Početak vjerovjesničke da’we – pozivanja u islam

Tri prve godine Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir podario, pozivao je u islam tajno, a potom je javno obznanio islamski poziv šireći ga 10 narednih godina u Mekki. U periodu javnog pozivanja Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir podario, i njegovi ashabi – drugovi, pretrpjeli su bolne patnje, iskušenja, nasilje i pritisak od strane Kurejšija. U isto vrijeme Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir podario, predstavljao je islam plemenima koja su dolazila u Mekku radi obreda hadždža. Tako su Medinelije prihvatile poziv islama, pa su se mekkanski muslimani u skupinama počeli iseljavati u Medinu čime je počela velika seoba – hidžra. 


5- Poslanička Hidžra – iseljenje

Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir darovao, iselio je u Medinu, koja se tada zvala Jesrib, 622. godine, u 53 godini života, nakon što su se prvaci Kurejša, koje je pozivao u islam, tajno dogovorili da izvrše atentat na njega. U Medini je Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir podario, živio 10 godina dostavljajući propise islama, pozivajući na obaveznost namaza, zekata i izvršavanje drugih šerijatskih naloga.


6- Širenje islama

Nakon iseljenja – Hidžre u Medinu (622.-632. god.), Allahov Poslanik, Allah mu spas i mir podario, postavio je temelje islamske civilizacije u njoj, jasno zacrtao obilježja muslimanskog društva. Poništio je uspostavljanje prijateljstava/neprijateljstava po osnovu plemenske pripadnosti, podsticao je na širenje znanja, uspostavio je pravdu, sistem moralnih vrijednosti i pravovjerja, bratstvo među svim muslimanima, međusobnu solidarnost i cjelokupni društveni sistem. Neka plemena su pokušala ispriječiti se na putu širenja islama, što je dovelo do brojnih ratnih pohoda. Međutim, Allah Uzvišeni je podržao islam i Svoga Poslanika, Allah mu spas i mir darovao. Nakon toga ljudi su u skupinama počeli prihvatati Allahovu vjeru. Naposljetku su i Mekkelije svojevoljno i s uvjerenjem prihvatili islam kao i većina plemena Arabijskog poluotoka.


7- Preseljenje Allahovog Poslanika na bolji svijet

U mjesecu saferu 11. godine po Hidžri, nakon što je Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, dostavio poslanicu, ispunio zadaću poslanstva, a Allah Uzvišeni upotpunio blagodat prema ljudima i usavršio vjeru, Vjerovjesnik islama, Allah mu mir i spas darovao, se razbolio; tijelo je otežalo i vrućica se povećavala. U ponedjeljak, pod svjetlom sunca, u mjesecu rebiu-l-evvelu, 11. godine po Hidžri, što odgovara 8. junu 632. godine gregorijanske, Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, predao je čistu i plemeniti dušu Gospodaru svome. Preselio je na ahiret u 63. godini života, a ukopan je u sobi Aiše, Allah s njom bio zadovoljan, uz Poslanikovu džamiju, Allah mu mir i spas darovao.




Značenje šehadeta: Enne Muhammeden resulullah (i svjedočim da je Muhammed Allahov poslanik)


Smatrati istinitim izjave i nagovještaje Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, izvršavanje njegovih naredbi i izbjegavanje svega što je zabranio, te da robujemo i pokoravamo se Allahu Uzvišenom na način kojeg je utemeljio i prakticirao Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, i istome nas podučavao.


Šta podrazmijeva moje vjerovanje da je Muhammed Allahov poslanik?

  1. Smatrati istinitim sve što je govorio Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, u bilo kom segmentu života, od čega ćemo napomenuti sljedeće:

    • Gajb – skrivene stvari kao što su Sudnji dan, Džennet i njegove ljepote, Džehenemska vatra i patnje u njoj itd.

    • Nagovještaji stanja na Sudnjem danu, zbivanja pred Sudnji dan i predznaci koji će mu prethoditi.

    • Kazivanja o ranijim narodima i dešavanja između njih i poslanika koji su im dolazili.

  2. Poslušnost Allahovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, u onome što je naredio ili zabranio, a to se ogleda u sljedećem:

    • Izvršavanje zapovijedi Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, s uvjerenjem da on ne govori po svom nahođenju, već da je to dijelom Objave koja mu se dostavlja. Uzvišeni je o pokornosti Poslaniku rekao: Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu. (En-Nisa’, 80.).


    • Izbjegavanje svega što je zabranio Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, bilo da su to neki grijesi, loše ponašanje ili štetni i nekorisni postupci, s vjerom da nam je to zabranio zbog mudrosti i koristi poznate Allahu Uzvišenom i radi našeg interesa, makar to nama ostalo nedokučeno i nepoznato.

    • Uvjerenje da poslušnost Allahovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, u onome što je naredio ili zabranio, donosi nam korist, dobro i sreću u životu na ovome svijetu i u životu poslije smrti – ahiretu. Uzvišeni je objavio: ...i pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana. (Ali Imran, 132.).

    • Vjerovanje da onaj ko krši zapovijedi Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, zaslužuje prijekor i bolnu kaznu, kako je Svevišnji u Kur’anu rekao: Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. (En-Nur, 63.).


    Musliman je obavezan da prihvati i vjeruje u autentične predaje od Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao.


  3. Da Allahu robujemo i pokornost činimo u skladu sa praksom Njegovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, a to se ogleda u više stvari koje je potrebno naglasiti: 

    Oponašanje Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, u vjerskim i svjetovnim stvarima; uputi, načinu življenja, dobročinstvu, u riječima, djelima, onome što je nekome odobrio ili potvrdio. Njegov Sunnet (put, praksa) je naš primjer za slijeđenje i oponašanje, jer se čovjek – rob Božiji približava svome Gospodaru, Allahu Uzvišenom i stiče veći položaj kod Njega Svevišnjeg na osnovu dosljednosti i privrženosti Sunnetu – praksi Allahovog Poslanika i njegovoj uputi, Allah mu mir i spas darovao. Uzvišeni je objavio: Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” (Ali Imran, 31.).

     Šerijat – vjerozakon je upotpunjen i savršen: Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, dostavio nam je od Boga objavljenju vjeru, a propisi i nalozi vjere – Šerijat su savršeni i upotpunjeni, nemaju nikakvog nedostatka. Shodno tome nije dopušteno bilo kome da inovira i uspostavlja novu vrstu ili oblik ibadeta kojeg Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, nije dostavio i utemeljio.

     Allahov Šerijat – vjerozakon je podoban za svako vrijeme i mjesto: Propisi vjere i nalozi Šerijata spomenuti u Allahovoj Knjizi ili Sunnetu – praksi Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, podobni su za svako vrijeme i svako mjesto, jer interes i potrebe ljudi najbolje poznaje njihov Stvoritelj Koji ih je iz ničega učinio postojećim.

     Usklađenost djela sa Sunnetom – praksom Poslanika, Allah mu mir i spas darovao: Da bi neki ibadet – oblik pokornosti Allahu bio prihvaćen – kabul kod Allaha Uzvišenog potrebno je da bude popraćen iskrenom namjerom – nijjetom da se dotični ibadet čini samo Allaha Uzvišenog radi i da bude u skladu sa Sunnetom – praksom Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao. U vezi toga Allah Uzvišeni je rekao: Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje! (El-Kehf, 110.).
    Pojam dobra djela, znači: ispravna djela koja su u skladu sa Sunnetom – praksom Vjerovjesnika, Allah mu mir i spas darovao. 

    Zabrana inoviranja (unošenja novotarija/bid’ata) u vjeri: Ko inovira neko djelo ili ibadet – oblik pokornosti Allahu Uzvišenom, a što se ne uklapa u praksu – Sunnet Allahovog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, želeći time da izražava pokornost i poslušnost Allahu Svevišnjem, kao da promijeni način obavljanja namaza, takav se smatra neposlušnim Poslaniku i oponentom njegovim nalozima, i ta će mu djela biti odbačena. Uzvišeni je o tome objavio: Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. (En-Nur, 63.).
    Allagov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ko u ovu našu stvar (vjeru) uvede nešto novo što mu ne pripada, bit će mu odbačeno.” (ElBuhari, 2550 i Muslim, 1718).


    Šerijatske zabrane inoviranja (novotarija) u vjeri, dodavanja ili oduzimanja u propisanim ibadetima – vjerskim obredima, imaju za cilj da sačuvaju i zaštite vjeru od skrnavljenja i krivotvorenja. Na taj način izbjegava se pojava da vjera bude predmetom ljudskih hirova i prohtjeva. Ali s druge strane, Šerijat usmjerava ljudski potencijal i umne sposobnosti na kreativnost, inoviranje, istraživanje i otkrivanje tajni prirode i svemira što bi moglo donijeti korist životu i čovječanstvu u razvoju i unapređenju sadašnjosti i budućnosti.