Islam je, s ciljem preventivnog djelovanja i izbjegavanja nepravde i obmane, zabranio zavaravanje kupca ili sklapanje ugovora o predmetu prodaje, a o kojem kupac nema potpuno saznanje, čak i onda ako su ugovorne strane saglasne da pristupe potpisivanju ugovora uz ove propuste.
Primjeri prodaje u kojima postoji vid obmane i neupućenosti u nedostatke predmeta ugovora
1
Prodaja plodova prije sazrijevanja dok još nisu spremni za ubiranje, zbog mogućnosti njihove kvarnosti ili propadanja prije nego li uzriju.
2
Plaćanje određenog iznosa za robu u zatvorenoj ambalaži, ne poznavajući šta je u njoj: možda je neka dragocjena stvar, a možda i bezvrijedna. Isti slučaj je i sa prodajom onoga što ne posjeduje ili što se ne može isporučiti kupcu.
U kojim prilikama neupućenost u osobine robe utiče na kupoprodajni ugovor?
Ako neupućenost u osobine (mahane) robe nije predmetom i svrhom samog kupoprodajnog ugovora, već je njegova prateća stvar, te je zanemariva i neznatna, u tom slučaju neće uticati na ispravnost ugovora i svrstavati ga u haram – nedopuštene vrste poslovanja.
Dopušteno je, naprimjer, kupiti kuću iako kupac ne poznaje materijal od kojeg je napravljena, jer je ova neupućenost/nepoznanica neznatna, a uz to je samo prateća stvar, a ne predmet i svrha samog kupoprodajnog ugovora.
