Allah Sveznajući je propisao post kao obavezu zbog raznim mudrosti i mnogobrojnih koristi za čovjeka u životu na ovome svijetu i onome budućem. Neke od njih su:
1
Postizanje takvaluka – bogobojaznosti ili čestitosti
Post je ibadet kojim se rob približava svome Gospodaru tako što radi Njega ostavlja sve, pa i ono što voli i za čim ima potrebu, prevladavajući svoje želje i strasti u ime Boga. Na taj način rob kroti svoju dušu strahopoštovanjem prema Allahu i čuvanjem Allahovog zadovoljstva u svojim djelima, tajnim i javnim, na svakom mjestu i u svakom vremenu. Da bi postigli taj cilj, Allah Uzvišeni je rekao: O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (El-Bekara, 183.).
2
Navikavanje duše i tijela na ustezanje od grijeha i neposluha
Ako se postač, radi Allaha, slijedeći Njegovu naredbu, uspije suzdržati od dopuštenih stvari, onda će zasigurno biti spremniji da se suzdrži od grijeha, neposluha i prelaženja preko Allahovih granica – harama i padanja u zabludu. Allahov Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao je: “Ko ne ostavi lažan govor i postupanje po njemu, takav nema nikakve potrebe da radi Allaha ostavlja hranu i piće.” (El-Buhari, 1804). Što znači da onaj ko se ne prođe laži u riječima i praksi, taj nije ostvario cilj, smisao i mudrost posta.
3
Prisjećanje potrebnika i pružanje pomoći istima
Post u sebi nosi vježbu kušanja gladi i neimaštine, te nas tako podsjeća na siromašne, gladne i sve druge potrebnike koji cijeli život kušaju bol, glad i oskudicu. Kroz tu vrste vježbe post nas opomene da ne zaboravimo svoju siromašnu braću vjernike, koji i u ramazanu i van njega kušaju bol gladi i žeđi, podsjećajući nas na obavezu pomoći i podrške njima.
Postač ima dvije radosti: radost pri iftaru i onu drugu kada se susretne sa svojim Gospodarom.
